8.–12.3.2005. strip radionica, fanzine, izložba @ metelkova, ljubljana

Feministički festival RDEČE ZORE/ Ljubljana / Metelkova mesto / klub SOT24,5
Autori: Anna Ehrlemark, Ivana Armanini, Emil Jurcan, Goran Cvek, Nehmedin Avdija, Marko Sambrailo, Nuša Pavko, Sanja Kuvelić, Šeki Ferhatović, Sara Serrao, Jacob Amo, Adeline Grippon, Ali Kurti, Neša, Andrej Štular, Mladen Bačić, Terrah, Juso Ahmetović, Igor Hofbauer

 

ALTERNATIVNE ENERGIJE – Dva lica političke korektnosti
Za “04 mehazine” piše: Ivana Armanini

Slovenija ima čak dva radikalno feminističko-lezbijska festivala godišnje, oba u Ljubljani: Mesto žensk i Rdeče zore. Velik je nesrazmjer između «slobodarskog duha» slovenske politike u femino i gay pitanjima u odnosu na probleme «malih ljudi» (izbrisani) i ljudska prava manjina (ksenofobija nije slučaj u Metelkovoj; multi-kulti duh osjeća se na svakom koraku i veoma je specifičan za ovo mjesto čak i u europskim standardima). Takvi nesrazmjeri čine situaciju pomalo grotesknom i konceptualno nasilnom. Atmosfera festivala bila je problematična. Nabubrjelo osjećanje ženskosti agresivno se razmahalo izokrenuvši se u slavu «ščegetaučeka» /klitoris na slovenskom/, gdje je dovoljna povlastica posvećenih njime da bi sudjelovali u slavi, i gdje nije vidljiva nikakva druga koncepcija niti kritička selektivna moć. Sadržaj upravo završenog festivala tako se pretvorio u sajam «rdečih ščegetaučeka» koji se koriste (omraženim nam) «muškim» sredstvima sile, moći i vulgarizma da bi zavladali i bili priznati. Tako smo se ponovo našli «na putu energija nasilja» (u konačnom sagledavanju dominacije dosadašnjeg patrijarhalnog modela: oružja, ratova i – samouništenja?), ali sada u apsurdnoj postavi žena koje glume muškarce ne bi li postale žene. Zanimljive su i originalne bile izvedbe teatra iz Srbije «Act Woman», grafički dvojac «Doomsday graphics» i projekt «Kulturna tržnica» Anne Ehlemark – čast iznimkama. J Jedino što vam ostaje nakon ovakve manifestacije jest da s gađenjem promotrite sebe kao «ženu» i tiho se povučete u pitome pasivne vode i rađate djecu s kuhačom u rukama i feredžom na glavi. Ili osmislite neku opozicijsku parodijsku akciju te tako izrazite svoj protest.
Kolektiv Komikaze pozvan je na ovaj fest vjerojatno iz razloga nekog žešćeg nesporazuma. Sa mnom (kao vodiljom projekta Komikaze) doputovao je i Goran koji je vrlo uspješno odigrao ulogu «Dunje» te se kao ona predstavljao, potpisivao i davao intervjue. Naravno da se ova travestija odigrala bez maske i kostima, direktno tako komentirajući atmosferu oko nas. Sama diverzija bila je najavljena i graffiti-plakatima u obliku obrušavajućih gorućih aviona s natpisom Komikaze te otvorenom strip-radionicom na kojoj su svi sudjelovali ravnopravno, neovisno o spolu, rasi, naciji i generaciji. Dogodila se nevjerojatna polifona radioničarska struktura smixana od dvadeset ljudi iz čak 11 država: Kurdistan, Albanija, Bosna, Švedska, Slovenija, Portugal, Francuska, Srbija, Hrvatska, Iran i Kosovo! Radionica je koncipirana otvoreno, bazirana na likovnom sluhu i gotovim scenarijima napisanima po pričama Daniila Harmsa. Pravila igre su sljedeća: tekstovi su samo predlošci za kreativnu ekspresiju i cilj je da što više ljudi bude uključeno u crtanju izabranih kadrova 1 ili 2 table čija je jedina vezna točka scenaristička nit. Ovakvo stilsko eksperimentalno šarenilo i vizualni diskontinuitet nastao grupnom interakcijom u završnoj montaži rezultira svježom humanom porukom jedinstva različitosti gdje je «drugačije» izraženo na stripovski način. Likovni je jezik apstraktniji, igra plohe i mrlje dominira nad 3D modelacijom te se u svojoj ogoljenosti, oslobođen civilizacijskih taloga, približava govoru djece i «divljaka».
Budući da su većina radioničara bile «manjine», nezaobilazna su tema bila njihova ljudska prava, odnosno ne-prava, te egzistencija na rubu zakona. Najradikalniji je bio autor iz Kurdistana koji je za konflikt s policajcem (fizičke povrede) dobio 14 godina (četiri je odležao, sudski je proces trenutačno u preispitivanju, a na radionicu je došao po nagovoru svog cimera iz doma).
Svim je medijima prethodio poziv s naglašenim osporavanjem potrebitosti bilo kakvih crtačkih vještina i manira pri stripovanju kako bi se izbjegla krutost filmova na koje smo navikli i koje smo prihvatili kao «svoj izraz», neovisno o tome crtamo li oduvijek ili od danas. Slovenski mainstream autori osjetili su se osobno prozvanima ovim idejama jer «čemu se oni onda trude crtati sve te godine kada, eto, crtat može svatko, i kakvo je to obezvređivanje njihovih napora». Obznanili su nam da «ćemo vidjet mi još i da pripremaju žestok odgovor». Bdw, slovenski mediji full prate strip-događanja i iznenadila nas je velika medijska pažnja. Tako da ne bi čudilo da se konfliktna rasprava na ovu temu i nastavi… A mi smo unutar «ženskog» festivala napravili sjajan fanzin u čast sveprisutne ženske yin-energije.

http://www.seecult.org/node/8364
IZLOZBA STRIPOVA KOMIKAZA U METELKOVOJ

Tue, 03/01/2005 – 04:30.
/ Vest Komikaze Ljubljana Metelkova Strip Vizuelna umetnost
seecult.org writes, “LJUBLJANA, 1. marta (SEEcult.org) – Izlozba stripova grupe autora, koji se predstavljaju kao ‘Komikaze’, bice otvorena 8. marta u klubu Sot 24,5 u Metelkovoj u Ljubljani, a predstavice izbor najreprezentativnijih dela iz arhiva te organizacije.”

Kolektiv ‘Komikaze’ osnovan je 2002. godine, a do sada je na svoj sajtu arhivirao dela oko 60 autora iz desetak zemalja. Pored e-zina ‘Komikaze’, predstavljenog na sajtu www.jedinstvo.hr/komikaze, postoji i istoimena stampana revija.

Kolektiv ‘Komikaze’ je samostalno ili u saradnji sa drugim strip revijama objavio i nekoliko fanzina: Stripburek & Komikaze, Veronika, Branilac, StripKrampus, Super, K&K, Zajedno smo ljepsi, Komikaze, Bukomikaze, Kvarkomikaze, Skvot!kaze’ Dva autorska fanzina najaktivnijih aktera Komikaza, Dunje Jankovic i Ivane Armanini, objavljena su i na CD-romu.

Na sajtu ‘Komikaza’ nalaze se autorski, fotostripovi, haiku stripovi, crtezi i slike u strip duhu’ na teme: dada, antikonzumerizam, anarhizam i slicno. Uglavnom je rec o stripovima koji su provokativni, bolesni, mracni, subverzivni, deformisani, zli, konfuzni, nocne more, seksualne frustracije, apsurdi, brutalnosti, crni i drugi humor, morbidnosti, cinicnost, podsvesne/nesvesne i druge traume, traumaticne vizije, paranoje i ostale devijacije. Sami autori navode da njihov sajt okuplja ‘sve sto mirise na personality u svim svojim bolesnim ekstremnostima’. Sajt se menja kada se prikupi materijal za novi broj, od cega zavisi i primat njegovog objavljivanja. Stari broj onda ide u arhivu, a novi je u prvom planu. Profil sajta je zadat, a broj saradnika neogranicen. Novi saradnici javljaju se sami, ali se pojedini predstavljaju i po pozivu. ‘Svi sakupljeni materijali imaju tendenciju da se jednog dana materijaliziraju u papir ili na CD. A i ne moraju. Distribuira se samo. Svako daunlodovanje, przenje i preprzivanje, stampanje i fotokopiranje pohvalno je i podstice se’, porucuju autori ‘Komikaza’.

http://www.metelkova.org/rdece/2005/zore/e_komikaze_workshop.htm
http://www.metelkova.org/rdece/2005/zore/e_komikaze.htm
http://www.zvpl.com/clanek.asp?ID=3868
http://pekarna.blogspot.com/2005_03_01_pekarna_archive.html