2.-3.4.2004. strip radionica, fanzine @ bjelovar

izložba stripova, radionica i koncert Ig Luigi (dunja janković, tvrtko dujmović, ozren rašuo)!
sudjeluju: ivana armanini, dunja janković, branislav oblučar, soniczoil, bruno gavran, irena jukić-pranjić etc

 

Fanzilla ~ text by SONICZOIL

bukomikaze +reaktivsound05: Phab, I. G. Luigi Poslije dva dana radionice stripa s tako inspirativnim i hiper pozitivnim voditeljicama komikazama ostaje mi sanjati u stripu, doručkovati u stripu, srati u stripu, drkati u stripu, pisati u stripu. Iako sam vještinu tu zapostavio u 12- oj godini života, ne može nešto proći pokraj, a da se ne okušam (u drkanju? – op.B). Imao sam neke ideje snalažljive čisto, trikove za popuniti rupu u nedostatku znanja pri vizualizaciji bilo čega. Jer i najzbrejkaniji kadrovi opet zahtijevaju da nešto o tome znaš naravno; osjećaj za prostornost, pa onda za veličinu, i koliko se god čini da Komikaze sve to zanemaruju, opet postoji konstrukcija (uvrnuta, a zapravo apsurdnorealna) kako bi uopće mogli išta isčitati iz gomile poteza olovkom, tušem, flomasterom. Kritizirati neću ljude što ih nije bilo na ovako zanimljivoj radionici, nego ću radije hvaliti one veličine koje su se i kao potpuni amateri bez previše BUKE primili svojih Harmsovskih okvira i uz poneko pivo (reklama) i par kutija cigareta (reklama br.2), napravili nabrijani fanzin, otkrili sjajne scenariste u svojim redovima, vrhunski se zabavili i još bili i moderni! Predviđeno je bilo da ćemo crtati od 4 do 6 i onda se zajebavati uokolo ili šta ja znam, a zapravo smo se, ponešeni tom kreativnom atmosferom, zacrtali od četri, pa do dvanajst u noći, a drugi dan još i od ranije, pa do devet kad smo otišli na Phab i Luigije u birtiju. Ali ne, nejdemo još do tog dijela! Sad bi umjesto opisa ovdje najradije stavio strip (a možda i hoću), tako da se najbolje može doživjeti to o čemu se priča. Iako me danas boli glava i općenito sam nekako sjeban, ovaj dan sukladan s vremenom tmurnim umuljanim u sivu mast, sjećam se da je tada bila obrnuto proporcionalna situacija. Iako sam kao i svi krenuo napasti kadar s komentarima da ne znam crtati i tako, na kraju smo svi zaboravili na ta sranja i poželjeli bar još dan i po, pa da stignemo ocrtati sve što se počelo kuhati u skalpu! Pa nas je prošlo mnogo kroz radionu i sve ću nabrojati: Ivana, Dunja, Petra, Bbop, Brane, Maja & Bojan, Maja & Maša, Irena & Lovro, Adriana, i ja eto. Bilo je super pohanih riba, paradajzove juhe, sarme i sladoleda! Haha i piva je bila jeftina (svaki da oko deset kuna i piješ proždrljivo koliko možeš), možda smo to trebali staviti na plakat. Ali tko jebe one što ne znaju. I na kraju smo napravili fanzin na nekoliko Harmsovih i tri moje priče, a dolje ću ih staviti na ogled i kao poseban dodatak: «napravi strip u toplini svoga doma». To bi mogli staviti i na đambo plakat kao antipod onom govnu od «biram svoje radno mjesto», gdje je na jednoj strani neka soba siva, a na drugoj plaža skenirana s neke glupe razglednice. Općenito me te reklame sve više deprimiraju, tako da bi ih trebalo zapaliti ili nešto slično jer me napadaju gdje god da se nađem. Prvo ona nagužena cura za čarape (zbog takvih reklama žene će uvijek biti praznoglave sluge svojih ćelavih debelih lovaša), pa onda ovo sa grizem i onda još ovaj posljednji za koji neznam što reklamira, a gore je žena napućenih i taaako jebo-zovnih usta, u crvenom svilenom donjem rublju, čita knjigu u bijelim čarapama, a jedna joj se noga u žaru čitanja savinula degenerično. Pa mislim stvaaarno! Mi smo na danima radionice bili van takvih razmatranja (toliko zadubljeni da smo zaboravili ocrtati situaciju u susjednoj nam prostoriji: valjda osmosatno zasjedanje nekakvih bakica nju ejđa i posebnih gurua-manadžera koji su ih savjetovali kako na najbolji način doskočiti toj suludoj svakidašnjici i ustati kao samoosviješteno biće na dvije noge.). TO nam je bio jedan od najvećih bedova, ali smo bar skicirali mnoge lijepe i romantične slikice, sve ono što mladi vole i znaju i još ponešto. A onda nam je bio bed što smo u transu crtanja fanzilla 17 zabrijali prekasno i nismo imali gdje iskopirati fanzin, a ni radove, tako da je birtija bila ukrašena ranijim KOMIKAZINIM radovima. Nekih čak i na ćirilici iju ju! Inače, komikaze će možda neki od svojih budućih projekata usmjeriti prema «blueberry with the…», pri čemu bi se trebalo crtati po predlošku pjesama, a poslije i napraviti crtićspot; divno, jel da?! Dok čekamo tonsku, ja žurim po mikrofon, zaustavi me murja, uzmu mi 100kuna za pojas. Jednostavno. I pohvaljujem ovdje I.G.Luigi koji su mi pomogli sanirati ovu poteškoću. Počeli su Phab, ti suludi post-rock experimentatori bez bubnjara (iako je Maja pomogla) i prilično usvirano oduševili mnoge iako sam bio alergičan na sve te ljude koji ne mogu zašutjeti sa svojim loše usmjerenim ispuštanjem glasova i slušati ako već traje nastup. Sad kad više neće biti «reaktivSounda», pričajte do rano ujutro. Onda su se ukazali Invisible ghost Luigi i bili jebeni, pogotovo s novim stvarima (koje zvuče sukladno mojim nadanjima u njihovoj davnoj recenziji), jebene vožnje, a opet tako sirove i moćne, distorzirani autobahn, neonska paranoja s glasom punim delaya! Nadam se da će nastaviti tim pothodnikom! Poslije njih najavljen je sešn oba benda i ostalih koji će biti zainteresirani. Kako znamo da za takvo što ljudi u birtiji nikada ne manjka, na stejđu su se te večeri izmjenile mnoge veličine s kojima sam i sam imao priliku svojedobno dijeliti parket i mramor koji život znači. Predložio sam Maivu neka slijedeći put donese i sax, pa da se netko i u tome okuša. Tako smo čuli sisterse, paket aranžman i akrobatu, ramonese, pistolse… Čak je i Bbop svirao bas, i onaj lik za kojega kažu da je najbolji gitarist u gradu, i pjevao je Jurica, i završilo se (oko 2h) sa «the final countdown» i «hej slaveni»; pa vid’te dokud je to doćeralo!