autorski strip/ cro @ radio študent/ slo

autorski strip/ cro u emisiji stripofilija/
zvučna recenzija tiskanog albuma komikaze #18 – SLO

autorski strip cro

🔴autorski strip hrvatske kroz petominutnu zvučnu recenziju tiskanog albuma komikaze #18 ( 00:16:40′ – 00:22:00′ / ivan marušić, stipan tadić, agata lučić, miro župa, damir stojnić, ivana armanini, …) i razgovore s urednicima i su-autorima 3 izdanja: Vinko Barić (majdanska garaža), Marko Dješka (antifazin) i Jonathan Bousfield (grimizna laguna/ crta: hof, strip stranica u prilogu).
/ autorica priloga: Pia Nikolič @ Radio Študent 89,3 MHz

https://radiostudent.si/kultura/stripofilija/avtorski-strip-na-hrvaškem

ALBUM KOMIKAZE #18 / AUTORSKI STRIP – CRO

https://komikaze.hr/author/agatalucic/

https://komikaze.hr/author/damirstojnic/

https://komikaze.hr/author/ivanaarmanini/

https://komikaze.hr/author/ivanmarusic/

https://komikaze.hr/author/mirozupa/

https://komikaze.hr/author/stipantadic/

PRESS/ SLO

AVTORSKI STRIP NA HRVAŠKEM

PIA NIKOLIČ 18. 1. 2020 – 18.00 / STRIPOFILIJA

Pogovor z Vinkotom Barićem o novem dalmatinskem strip fanzinu Majdanska Garaža.
Zvočna recenzija novih Komikaz.
Pogovor z Markom Dješka o novem strip fanzina zagrebškega festivala OHOHO festival.
Pogovor z Jonatanom Bousfieldom o lani izdanem stripu Grimizna laguna, kjer je risarsko stran prevzel Igor Hofbauer – Hof (na fotografiji).

>>> ARHIVA / SVE O KOMIKAZAMA NA RADIO ŠTUDENTU

LINK: https://radiostudent.si/search/site/KOMIKAZE

>>> ARHIVA/ SEMINAR/ IVA DIVIĆ: SUVREMENI AUTORSKI STRIP U HRVATSKOJ

Link na cijeli tekst: https://komikaze.hr/10-6-10-komikaze-suvremeni-autorski-strip-iva-divic/

Zaključak seminara: “… u suvremenoj umjetnosti ideja, tj. poruka je ono što je najvažnije, dok estetika lijepog koja je prije bila presudna za evaluaciju nekog umjetničkog rada ima manji značaj. naravno, kako u svemu moraju biti dvije strane tako se podrazumijeva da i kod stripa postoje dva pogleda na taj medij. jedna strana je ona tradicionalna, sa jednostavnim temama, detaljnim ctrežima i stereotipnim likovima koji će možda privući širu publiku, međutim s druge strane imamo stripove koji provociraju temama, likovima i izobličenim anti-junacima i razumljivo da je takav oblik izražavanja prihvatljiv samo određenom profilu ljudi.
ako mora postojati umjetnost, ona ne bi smjela biti lijepa jer svijet kakav jest ne zaslužuje ljepotu. stoga umjetnička istina mora biti mučna i gruba kao i sam život, a život ispran od ljepote na svoj način služi kao zrcalo onoga što ljudi čine. umjetnost, s koje je skinuta stigma ljepote, služi svijetu kakav je postao. oni koji uljepšavaju ponašaju se, da tako kažem, kao kolaboracionisti…
umjetnost je stvar ukusa i nekome će se svidjeti nešto što možda od strane kritičara i kustosa nije deklarirano kao dobra umjetnost, ali bez obzira na različita mišljenja, smatram da svaki pomak od tradicionalnog u umjetnosti treba dobro proučiti prije nego se donese neki sud ili kritika.
također svako preispitivanje dogmi umjetnosti je nešto što će zasigurno biti sve više u budućnosti jer se umjetnost toliko prožela kroz sve pore samog života tako da će biti veliki izazov odrediti gdje završava život a počinje umjetnost. sam mimesis je još uvijek samo imitiranje, jer naravno umjetnost je uvijek bila na neki način ogledalo društva i života, međutim danas umjetnost više naginje izvlačenju upravo onih tema koje izbjegavamo u stvarnom životu. nitko od nas se ne osjeća ugodno kada se bojimo nečega, pa ipak je upravo tanja dabo sa svojim radom “strah” osvojila nagradu publike na nedavnom t-ht natječaju u muzeju suvremene umjetnosti. 
možda upravo zato jer su se svi posjetitelji poistovjetili sa barem jednom pričom u tom radu. na kraju dana, ipak smo samo ljudi, svi radimo pogreške, svi imamo mane, loše dane i ne vidim zašto se i takve emocije ne bi prikazivale u jednom tako lakom štivu kao što je strip.
ova deveta umjetnost ima još puno prostora za razvijanje i ako budemo toliko neograničeni u gledanju na taj medij, možda će nas upravo tada najviše iznenaditi. nadam se da će u hrvatskoj sve više biti i drugih projekata kao što su komikaze, naravno ne misleći pritom da nužno moraju biti istog izričaja, već samo da naša strip scena napokon zaživi u punom smislu riječi. sa samo dva festivala u hrvatskoj, crtani romani šou i mafest, koji daju prednost stranim autorima, komikaze se više okreću drugim festivalima po europi i svijetu. njihov projekt je svugdje dočekan s pozitivnim kritikama i europska publika je već prepoznala kvalitetu i produktivnost tog kolektiva. komikaze nisu samo stripovi, suradnje sa različitim glazbenim grupama (tigrova mast, mandelbrotset…), vj prezentacije, radionice, street art, fanzini i mreža, komikaze su i jedan zanimljiv, drugačiji pogled na umjetnost. sada ostaje samo pitanje kada će takvi projekti biti jednako cijenjeni i kod nas, onako kako su u drugim europskim centrima kulture.”