Komikaze presents: MAX ANDERSSON I LARS SJUNNESSON
20:00 4.12.2002. u Močvari
izložba stripa i projekcija animiranih filmova
org: KOMIKAZE
program realiziran kroz platformu CLUBTURE
donator: IOD-HRVATSKA
* Članak: Dijana Pribičić, Novi list
Švedski državljani iz Berlina Max Andersson i Lars Sjunesson su završili drugi dio fiktivnog strip dokumentarca s putovanja “Bosnian flat dogs”, priče o avanturi koju su doživjeli u Sarajevu. Ove dvije gotove epizode izložene su u Galeriji Močvara. Osim toga održana je projekcija 5 animiranih filmova Maxa Anderssona.
O švedskom stripu se na međunarodnom planu teško mogu naći bilo kakve informacije. Švedska s 9 milijunskom populacijom predstavlja relativno veliko tržište, koje je za strip izdavaće najplodnije bilo sedamdesetih i osamdesetih. Taj period nazivaju “Zlatnim danima stripa”. I pored pada zanimanja publike za stripove devedesetih, zainteresovanih je ostalo dovoljno, da na njenom području danas djeluje preko 10 strip-izdavača, 4 magazina, 2 udruženja, jedna strip knjižare i 2 distributera. Među Švedskim izdavačima, koji izdaju avangardni ili alternativni strip, je sigurno najznačajniji izdavač revija Galago. Dominantna tema Švedskih stripova je satira iz svakodnevnog života. Nekoliko autora – Max Andersson i Lars Sjunnesson – izdvajaju se po svom likovnom izrazu.
NOVI LIST: ZGAŽENI BOSANSKI PSI
Članak je izašao u Novom listu 6.11. povodom izložbe Maxa Anderssona i Lars Sjunnessona, realizirane u sponzorskoj koprodukciji Stripburgera i saveza udruga Clubture/donator IOD-HR/;
organizacija: Ivana Armanini/ Komikaze
intervju vodila: Dijana Pribičić
Ideja za strip rodila se nakon što smo 1999.godine otišli u Sarajevo. Za krvave sukobe na području bivše Jugoslavije jednako su krivi razni nacionalisti kao i SAD, velike kompanije i proizvođači oružja kojima je rat uvijek dobra prilika za zaradu, izjavio je Andersson.
Zagreb: Smrznut Josip Broz Tito u bolničkim kolicima dar je koji su švedski strip crtači Max Andersson Lars Sjunnesson darovali Zagrebčanima na promociji održanoj u klubu Močvara. Tita su, naime, izradili da bi predstavili glavnu ulogu u njihovom strip serialu «Bosnian flat dogs» čiju su drugu epizodu upravo završili. Naime, radnja njihovog napola fiktivnog dnevnika u stripu, započinje kada oni pronađu smrznutog Tita u frižideru te ga požele prodati i na taj način se obogatiti, međutim, kako je početak devedesetih, nijedna strana u bivšoj Jugoslaviji ne pokazuje za njega nikakav interes. Glavni likovi odlaze na putovanje u Sarajevo, a na putu im se događaju vrlo čudne stvari.
“Ideja za strip rodila se nakon što smo 1999. godine otišli u Sarajevo a taj posjet ostavio je na nas toliki dojam da smo morali nešto napraviti”; rekli su nam švedski autori. Prvo su, kažu, namjeravali napisati ozbiljnu reportažu o svim čudnim događajima koji su se dogodili na putu, ali su se na kraju odlučili za komičan strip. Međutim, inspiraciju su imali i prije posjeta tom gradu jer su obojica sredinom devedesetih sanjala o ratovima koji su se tada vodili na ovim prostorima. “Sanjao sam prije sedam godina”; priča Andersson, “da šetam «Srpskom krajinom i jedino što sam vidio na praznim cestama bila su dva zgažena psa i tako je nastala ideja za naslov”. »Bosnian flat dogs»(zgaženi bosanski psi) autohtona je bosanska pasmina kojom je ta zemlja bila prekrivena proteklih godina”, objašnjava Andersson simbolički naziv stripa strahujući što se ta vrsta sve više širi svuda po svijetu.Obojica autora pokazuju veliki interes za ratove i događanja na području bivše Jugoslavije, te imaju vlastite teorije o tome. »Za krvave sukobe na području bivše Jugoslavije jednako su krivi razni nacionalisti kao i SAD, velike kompanije i proizvođači oružja kojima je rat uvijek dobra prilika za zaradu», objašnjava Andersson.
Dodaje da su do sad napravili tek polovinu priče koju namjeravaju završiti do ljeta slijedeće godine kada će sve epizode objediniti i jednu knjigu. Obojica legendarnih autora svjetski su poznati svim pratiteljima strip scene, dok Andersson ima kultni status jednako zbog svojih filmova kao i stripa. Svoje crtačke radove izdaje u više od deset zemalja, dok su mu filmovi osvojili više nagrada na nizu međunarodnih festivala. Publika u Močvari imala je priliku vidjeti 5 njegovih ostvarenja, od kojih je «One Hundred Years»osvojio 1985.godine čak tri nagrade.
Dijana Pribičić
