2005. interview: ivana armanini ~ anna ehrlemark

tiskano: katalog kulturne tržnice, menza pri koritu/ metelkova mesto, ljubljana

Kaj si po poklicu? Or lets put it in a different way – how do you support yourself?
Ivana Armanini, strip-crtačica, rođena u prošlom stoljeću. Vozim bicikl. Idejno začela i koordiniram projekt K@MIKAZE od 2002., po metodi: skok u sebe strip- odskokom / vidi na komikaze.hr

Is it what you dreamed of as a kid? If not, what did you dream of?
Šizofrena vizija djevojčice Ivane zaokružila se u multipraktik funkciji komikaze-leadera u kojoj se ravnomjerno angažiraju lijeva i desna mozgovna polutka.Raspon ideja kretao se od kirurginje u Africi do plain-air slikarice .

Do you identify with your work?
Rad gradi mene, ja rad.i tako se obrađujemo zajedno.

What kind of relationship do you have with your collegues? With your boss (with yourself as a boss)?
Nemam šefa/icu a ni sama se ne osjećam tako.Preferiram krativnu razmjenu energije, u svim oblicima.Povremeno radim honorarne poslove za bossove, krativne ili dovoljno kratke da ne «zakljucam» u njima.Nemam obitelj ni djecu pa si to mogu priuštit.

Describe a normal day at work. Posao mi nije hijerarhijski posložen niti sistemski, korporativno sagrađen.Jaka motivacija i dobar feeling garancija su kvalitetno i brzo odrađenog posla.zato ne vjerujem u dnevne pravilne rasporede jer je vrijeme ipak subjektivna pojava, zar ne? Would you still work if you won lots of money? If not, what would you like to do instead? Lova nije generalni sponzor mojih poslova ni mene.Ima tu i drugih prioriteta…

Do you, or did you ever have, any career plans? Ne, stvari teku organski.Ili organski stoje.Nemam čip za ovakav tip programiranja. About Komikaze: When did you start working with the project and why? Did you do anything similar before? Ideja koja je krenula kroz komikaze 2002 bila je «strip ili život», više banditski i revoltirano tadašnjom katastrofičnom situacijom..Vremenom se pretvorila u «Strip kao način života», stvari su se promijenile na bolje i suživot je postao moguć.I ja sam se promijenila, dakako…

What motivates you in your work with Komikaze?
Kad je priča krenula nije bilo ničeg.To ostavlja velik prostor slobode, mogučnost transformacija i psihoeksperimenata.Činilo mi se da postoji jaka mentalna klima u kojoj živimo, ja i moji prijatelji, a kojoj fali neki profil, neki prostor u kom bi se taj suživot različitosti mogao dalje -javno i vidljivo- razvijati a da nas ne blokira kojekakvim lažnim i trgovački uslovljenim kriterijima.Deviza bi bila «drugačije na stripovski način» kako je to sjajno formulirao B.Bačić u slovenskom fanzinu «Xen» (od ksenofobija).Otkrila sam vremenom da se inicijativa paralelno odvija u mnogim drugim sredinama pa smo se umrežili…Sad ovaj projekt (sajt:selection ali – uključujući fanzine s radionica u kojima se objavljuje sve nacrtano na strip-radionicama (do sada održano 20 radionica, ja ih vodila) «okuplja» 200-tinjak autora/ica iz 20-tak zemalja a sam sajt broji do sada čak 20 400 posjeta iz mnogih krajeva kugle…

Do you remember why you started drawing? Was it an easy desiscion to go on to the Art academy?
Sva djeca crtaju.I sva to super rade.Poslije dođu škole i sjebani sistemi obrazovanja pa se likovni izraz gubi, kržljavi.To i je bazična priča ovih radionica, nikakva pedagogija, samo susret sa sobom tj djetetom u sebi koje želi nešto reći.I ima šta reći, na originalniji i spontaniji način no što je to kruti, fraziran i prepravilan jezik koji učite na akademijama i raznim školama.Tu je nešto u temelju sjebano, to da uglavnom znate kako nešto reći ali nemate što(pa papagajski ponavljate ono što se očekuje od vas da govorite) ili znate što reći a – ne znate kako (napr.nemate pravo glasa, nepismeni ste, nemate tehničke mogučnosti, nemate pristup medijima itd.) ili -samo mislite da ne znate jer su vas u to uvjerili oni koji znaju puno manje od vas.Zbrka u prioritetima je sveprisutna i duboko ucjepljena u korijen našeg društvenog razvoja.Ovdje mislim na likovni jezik čija je kultura percepcije i recepcije također poprilično blokirana i zakržljala odrastanjem u neskladu sa prirodom sebe i okoline.

Do you have a working method, a scedule, a habit, any deadlines? How do you deal with them?
Ok su mi dogovori kad ih sa sobom prvo dogovorim- imperativ su i držim ih se.Ako su nametnuti bez konzultacije samnom, tipa: nedjelje, nove godine, rođendani, uskrsi i slične datumske obvezatnosti –javljaju mi se izvjesni problemi u poštivanju dotičnih

Do you consider working with Komikaze work or fun?
«Igra je viši stupanj ozbiljnosti.» Huizinga

Who would you like to see as the reader of Komikaze?
Mladi, ludi, djeca, infantilni, bjesni, narkofili, alkofili…uglavnom- svi pobunjeni od Sistema, koji imaju šanse da prežive…

What interests you?
Okus divlje jagode, rijeka u plimi, tišine u rečenicama

Did you ever have to choose between doing what you like and finding a «real» job?
Nema izbora. To su sinonimi.