2015. review: femicomix ~ ada černoša, mesto žensk


femicomix logo“Izložba Femicomix na više načina osvjetljava feminističku problematiku suvremenog stripa”

/SLOVENSKI IZVOR/ MESTO ŽENSK BLOG: http://www.cityofwomen.org/sl/content/2015/zenske-v-stripu-ali-vse-si-lahko-napravimo-same
/VIŠE O FEMICOMIX PROJEKTU
: https://komikaze.hr/wiki/29-9-2015-femicomix-ljubljana/

ŽENE U STRIPU ILI DA LI MOŽEMO SVE SAME?

Izložba Femicomix na više načina rasvjetljuje feminističku problematiku suvremenog stripa.
Na prvom mjestu je zanimljiva već sama činjenica da mreža nezavisnog stripa Komikaze (izloženi stripovi su izbor iz njihovih fanzina i zbornika), vrijedi za „žensku“ iako je zapravo rodni sastav Komikaze izdanja prilično uravnotežen. Ipak, za žanr u kom su 90% pisaca i ilustratora kod dva najveća izdavaća, Marvel i DC, muškarci, takav odjek nas ne iznenađuje. Zadnjih godina je pod utjecajem feministične i LGBTQIA publike počelo uvođenje više ženskih, LGBTQIA, invalidnih, rasno i vjerski raznolikih karaktera a promjenio se rodni identitet i usmjerenje nekolicine postojećih (Thor je, primjerice, postao žena, Loki panseksualna osoba s fluidnim rodnim identitetom, Batgirl je dobila potpuno novo odijelo u kom uopće ne pokazuje kožu), no s tim novim i obnovljenim likovima strip ipak ne uspijeva ući u medijski najpopularniji (i najisplativiji) ogranak strip industrije – filmove i tv serije. Naravno da ovi uvidi o mizoginiji i drugim izmima ne vrijede samo u industriji; nekomercijalni strip također nije imun na seksističke, jednodimenzionalne, instrumentalizirane ženske likove i potpuno odsutne manjine.

Govoriti o „ženskoj“ (bilo kojoj) umjetničkoj vrsti je uvijek kontroverzno, i u takvoj situaciji je izložba 17 autorica već samo po sebi feminističko djelovanje. Neki radovi su direktno vezani na feminističku tematiku (naročito se istiću Mala djeca Anne Ehrlemark bez trunke materinskog osjećaja, duhovit strip Kako postići razmak među butinama Katie Woznicki o idealima ljepote i Parovi Petre Varl, koji tematiziraju društvene strukture i apsurd rodnih i drugih uloga), neke se indirektno oslanjaju na feminističku tradiciju kolaža koji podsjećaju na riot grrrl fanzine. Komikaze, koje izlaze također i u formi internet izdanja, na otvorenju u Kino Šiški su napravile radionicu beđeva pa je bilo nemoguće previdjeti njihovu predanost DIY (Uradi sam/a) vrijednostima. Svejedno nam je ako ste nas isključili iz svog muškog kružoka, gdje su stripovi mokri snovi o moći, slavi, ženama i rješavanju svijeta, kaže Femicomix, mi sve možemo napraviti same: svoje beđeve, svoje stripove, svoje medije.

I baš medij interneta je još jedan aspekt kog treba sagledati u feminističkoj analizi suvremenog stripa. Iako je u početku izgledalo da će širenje interneta uništiti potrebu za fanzinima i nadomjestiti ih tematskim internet stranicama, oni su upravo na internetu doživjeli svoj preporod u obliku elektronskih webzina gdje autori/ce lakše nalaze materijale za svoje papirnate fanzine. Internet je konačno demokratizirao stvaranje i objavljivanje i omogućio lakše povezivanje autora/ica baš specifičnih sadržaja sa ciljanom publikom. Sve to je dovelo do nastanka podžanra web stripa. On je autoricama, kojima to inaće vjerojatno ne bi uspjelo, uz brojniju publiku i prihode od oglasa, omogućio da žive od svog rada i tako malo popravio posljedice zatvorenih muških krugova. U svemu tome ne iznenađuje da su Komikaze, koje se kroz objavljivanje autorica iz različitih geopolitičkih sredina (s fokusom na Balkan) žele boriti protiv globalizacije ukusa, za svoj medij izabrale upravo internet.

Pored svega toga Femicomix se sadržajnom raznolikošću, obrađenim temama i uvjerljivošću izvedbe u vezi sa ženama u svijetu stripa pokazuju prije svega jedno – da su njihovi radovi kvalitetni i originalni i da autoricama, unatoć strukturnom seksizmu žanra kojim se bave, neće uzmanjkati volje i kreativnih rješenja za stvaranje i objavljivanje.”