31.3.2014. kulturistra ~ tanja tomić

“Komikaze poPuli/ interview s ivanom armanini”
Izvor: http://kulturistra.hr/2014/03/komikaze-populi-ivana-armanini-o-komikazama/
Foto: Nina Đurđević

Povod razgovora: https://komikaze.hr/wiki/29-3-2014-izlozba-komikaze-populi-pula

br. 1. Početno pitanje nije kako si počela s crtanjem stripova, jer kažeš da si otkrila strip kasno, ali kojih se stripova sjećaš kao klinka, koji su ti junaci bili uzor, ako si voljela takve?

Moj prvi pravi strip junak zbog kojeg sam procrtala je bio Emil Jurcan s fotokopiranim A5 strip fanzinom „Totalna nula“. Ali da, to je bilo pred 15 godina. Klinceza je čitala Politikin Zabavnik: Batman, Mandrak, Fantom. Alan Ford, naravno nezaobilazan. Ipak, u kontekstu autorskog stripa mi je daleko je najvažniji festival animiranog filma – Animafest koji njeguje tradiciju autorskog rukopisa već 40 godina i internacionalno je priznat i poznat. Zlatna škola Zagrebačkog crtanog filma (Baltazar, Surogat, Šagrinska koža, Satimanija…) je puno srodnija suvremenom stripu od superheroja.

br. 2. Rad na priči o Gloriji Scott Mime Simić pokrenula te u strip stvaralaštvo. Knjiga je sad već kultna, nešto što ćemo djeci ostaviti oporukom. Kako radiš, čekaš li pravu priču, skript ili eksperimentiraš s tehnologijama i cut up tehnikom da bi spontano nastao neki nelinerani tok slika i misli?

Pa i ne baš. Strip mi se dogodio koju godinu, dvije i prije Mime otkrićem „Totalne nule“, Stripburgera i srfanjem po internetskim bespućima. Strip je medij i jezik za sebe a književnost dobar početni impuls koji predoslovno shvaćen sadrži veliku opasnost od zaglavljivanja u pričama. Stripizirala sam više autora: Simić, Lazić, Žižović, Bukovski, Mrožek, Harms. Ali to nije pravilo, kombiniram pristupe. Nekad krenem od obične mrlje koja me podsjeti na nešto nađenoj u pjeni šalice kave, vlazi pljesnjivog zida ili slike na facebook time line-u.
Moji stripovi iz stripoknjige „Pustolovine Glorije Scott“ su nastajali tokom 5 godina a objavila ih je izdavačka kuća – AGM (Antun Gustav Matoš). Za 5 godina rada dobila sam honorar od 500 eura.
Tada sam počela ozbiljnije razmišljati o strip udruzi i organiziranom djelovanju na programskoj osnovi s kojim bih mogla aplicirati donatorima. Pokrenula sam Komikaze s prijateljima…Ostalo je povijest.

br. 3. Prije Komikaza surađivala si s Dušanom Gačićem na Divljem oku. Kako su Komikaze nastale? Kako biraš autore u Komikazama, timski, samostalno? Kakav je pogled unatrag na 12 godina Komikaza?

Godinu prije Komikaza je postojao strip kolektiv Divlje oko kojeg smo ustanovila Gačić i ja ali nije dugo zaživio. Razišli smo se oko koncepta grupe i načina djelovanja. Mene je zanimalo mreženje, novi mediji  i društveni angažman, a ne salonski elitistički aranžman jedne hermetične skupine umjetnika. Program Komikaze udruge predstavlja slobodno i altruistično djelovanje ljudi iz različitih područja, koje povezuje neovisan i beskompromisan stav, nazvan alternativnim u odnosu na postojeću umjetničku praksu koja dominira. Kontekst ove zajedničke akcije je organizacija (nenaoružanog) otpora protiv progresivne globalizacije ukusa i porasta institucionalizirane umjetničke produkcije.
Dva izdavačka poligona: web i papir, imaju isto ime i međusobno se nadopunjuju. Webzine je na adresi www.komikaze.hr (gdje HR – ne znači Hungary kao što obično pitaju u inozemstvu nego Hrvatska) a brojevi izlaze svaka 4 mjeseca. Internet vodi po izdanjima, upravo je izašlo 35-to izdanje. Papirnati Komikaze album je plod jednogodišnje selekcije weba i drugih pristiglih materijala, katalog izložbi i memorabilija a izlazi u novembru.
Jedan od ciljeva programa Komikaze je promocija autora/ica, zato je web stranica tako minimalistična. Stranica sadrži listu objavljenih autora/ica s desne i brojeva izdanja s lijeve strane. Klikom na autora/icu se otvaraju svi brojevi webzina u kojima je autor/ica objavljen. Klikom na broj otvara se strip. Ispod stripa je kratak info i kontakt autora/ice.
Komikaze – internetski kiosk radi non-stop, dostupan je svim dijelovima svijeta i nudi besplatno čitanje stripova.
U 12 godina Komikaze mreža ima preko 210 objavljenih autora/ica, 4 000 objavljene »table« iz 50-tak zemalja. »Komisiju« tvore trenutno najaktivnije »Komikaze«.
Svi ste koji crtate, niste nikad ili ste baš upravo prvi put nešto nacrtali pozvani ste da pošaljete radove na adresu komikaze5001@gmail.com.

br. 4. Većina strip autora s kojima sam razgovarala, jako su razočarani stanjem strip scene u Hrvatskoj, nestanku strip izdavaštva koje je Jugoslaviji bilo svakodnevna stvar. Ti, s druge strane, sudeći po tvom intervjuu u Stripburgeru, vrlo optimistično gledaš na digitalna izdanja stripa jer “papir je fetiš, stvar prošlosti”. Zašto je po tebi elektronska i digitalna distribucija stripova nužnost?

Komikaze «virus» je napao internet 25. svibnja 2002. Danas su Komikaze postale prepoznatljiv brend autorskog stripa na mapi internacionalnih stripfreakova. Američko tržište nas definira kao mračne i prljave. Ova generalizacija je točna ali ne i istinita. Po meni, internet je jako pomogao stripu a elektronsko izdavaštvo se razvilo i razvijati će se. Različite sredine imaju različitu kulturnu tradiciju i sluh za određene medije. Internet prepliće te backgrounde. Jača male i osvježava velike. Za autore je otvoren pristup širim masama izvan samoljubivih izdavačkih institucija, za čitatelje dubljeg džepa velika virtualnih knjižara, za ostale – portali, sajtovi, blogovi, društvene platforme…
Brojne dogme strip medija su poljuljane; od relativiziranja važnosti «legalnih» časopisa (izjednačivši ih sa samizdatima), iniciranja mreže autora/ica kojima je entuzijazam osnovni princip djelovanja (a ne novčani motiv), do brisanja starih strip-centara moći i afirmacije «decentralizirane scene».
Ova demokratizacija stripa (političkom terminologijom rečeno), omogućila je da, bez kompleksa manje vrijednosti, djeluju autori/ce iz nemapiranih sredina.
Strip-scena na mreži otvara daleko veću mogućnost osobnog izbora, postavljajući u prvi plan sam strip, a ne marketinšku industriju i njezine manipulacije. Širina dostupnog materijala razbija zadane šablone strip-trgovina koje unapred računaju s jednoobraznim ukusom potrošaća skrojenima statistički.
Mreža se širi u svim pravcima ali, naravno, daleko od toga da možemo biti zadovoljni. Potrebna nam je još i jaka distribucijska mreža za tiskovine. Helikopter za radionice po Africi, Aziji i južnoj Americi je također dobrodošao.

br. 5. Kako je došlo do tvog prošlogodišnjeg sudjelovanja na festivalu stripa, zinea i postera The Millionaires Club u Leipzigu? Koliko često gostuješ s Komikazama i koliko su važni ti fizički iskoraci iz svijeta crtanja u osami?

Suradnja na festivalu stripa, zinea i postera The Millionaires Club  nastala je iz spontanog susreta s organizatorima na najvećem njemačkom festivalu stripa Comic Salon u Erlangenu gdje smo gostovali 2012. s izložbom, izdanjima i komikaze partijem. TMC je 2013. slavio prvu godinu festivala. Potpuno je nezavisan a organizira ga skupina aktivista i studenata Grafičke akademije u Leipzigu. Kako festival nema nikava sponzorstva ni donacije, sjajno nam je došao prijedlog Blažene Radas iz organizacije Kreativ Kultur 2013 (udruga za promociju hrvatske kulture u Njemačkoj povodom ulaska Hrvatske u Evropsku Uniju) da nam pokriju troškove gostovanja.
Godišnje imamo po desetak gostovanja a do sada je realizirano 170 izložbi i 50 radionica u partnerskoj suradnji s 50/60 udruga. Ova mreža je bitna za prezentaciju hrvatskih autora/ica, širenje stripovske mreže i izvorište su bogatih kreativnih suradnji. Strip albumi funkcioniraju i kao katalozi naše elektronske riznice, društvene mreže i arhive autora/ica s kontaktima i web-adresama.

br. 6. Koliko ti zakon šutnje omogućuje da otkriješ koju informaciju o novopokrenutoj strancici Zombi proleter, prvo si objavila strip, pa vizualno opremila stranicu.

Zombi proleter je web magazin za politiku i kulturu proletarijata. Mjesto na kojem se vrijednost ne stvara cijeđenjem rada iz zastrašenih radnika, već slobodnim trudom ljudi koji priželjkuju bolji život i pravednije društvo za sebe i one koji će doći. Zombi ne preprodaje šund, ne podvaljuje laži, ne ukida doprinose i ne uvodi mjere štednje. Ovdje možete pronaći ideje, primjere i radove koji se žele otrgnuti vampirskom zagrljaju kapitala. Zombi proleter nije “djelatnik”, “zaposlenik” ili “ljudski resurs”, on je sila povijesti koja pobjeđuje smrt i ustaje da se najede mozgova.
Ako želiš podjeliti svoj tekst sa Zombijem ili surađivati na bilo koji način, javi se na e-mail zombiproleter@gmail.com

Br. 7. Kako se financira web izdavaštvo i ono tiskano kod Komikaza?

Projekt je podržan od grada Zagreba i Ministarstva kulture RH. Oba donatora funkcioniraju po starom dobrom kriteriju “svakom po malo”, pa smo svi sretni i veseli s mrvicama javnog „kolača“. Možemo i bez velikih donacija i kulturnih strategija za strip jer se, na kraju krajeva, ipak bazično radi o prolijevanju malo tuša po papiru. Za razliku od filma i sličnih medija koji proždiru milijune, jeftinoća i dostupnost ovog medija se podrazumijevaju, pa siromaštvo ne predstavlja nikakav alibi za nedjelovanje. Ljudi grade svoje vizije u zapanjujućim uvjetima.

Br. 8. Što misliš o budućnosti stripa i je li jedan od njegovih dugih krakova i street art? Je li underground pozicija stripa pomaže ili odmaže u njegovom širem prihvaćanju u publici?

Underground je mač s dvije oštrice. Lako je pregoriti u mraku osame i na slabim potporama ali nerijetki se i snađu i naprave malo čudo. Strip je način mišljenja i osjećanja a kao medij postoji od frizeva u egipatskim piramidama do uličnih strip grafita. Komikaze je projekt koji približava underground široj publici.
Kako mreža raste i zanimljivi se autori/ce stripa množe, ne vidim što bi njegovoj blistavoj budućnosti moglo stati na kraj osim možda kraja čovječanstva u formi u kakvoj ga sada poznajemo…