komikaze na 1. programu radija i glavnom slovenskom portalu

/ 25. 06. 2017. (7:12-15:12) emisija “Sami naši” – Novinarka: Biljana Žikić/ LINK NA RADIO EMISIJUhttps://radioprvi.rtvslo.si/2017/06/sami-nasi-41/
RTV.SLO (TEKST)http://www.rtvslo.si/kultura/knjige/ivana-armanini-strip-je-upor-proti-zastarelosti/426341
PREVOD RAZGOVORA NA HRVATSKI JEZIK:

29.06.2017. Ljubljana – MMC RTV SLO

STRIP JE OTPOR PROTIV KONZERVATIVIZMA



Ivana Armanini je zagrebačka strip autorica i ilustratorica, koja je pokrenula Komikaze, mrežu za prozvodnju, promociju i distribuciju autorskog stripa koji ove godine slavi 15 godina rada.

Prošle godine je izdala samostalni strip album Katalog u ediciji Komikaza i Femicomixa, umjetničkoga projekta i putujuće izložbe. Kritičar Marko Golub je napisao o Katalogu: ‘stripovske table ivane armanini su kao neboderi i stambene zgrade u noći – u njima se sve događa zgusnuto i istovremeno, svaka sličica je prozor i u njemu je jedna priča, a svi prozori zajedno su još jedna velika priča, i sve je puno čudnih bića. ponekad na njima blješte i gase se svjetla i iznutra se čuje muzika: dum–dum–dum–dum–dum.’



Kako si počela da se baviš stripom i zašto? 

Završila sam zagrebačku akademiju likovnih umjetnosti, a u stripu sam se našla par godina nakon diplome. Strip je u sebi zadržao neku drskost i bezobrazluk koje je tzv visoka umjetnost izgubila. Iako se oba medija služe istim sredstvima, publika koja strip prati i autori koji ga rade u našim uvjetima uglavnom ne kalkuliraju s velikim idejama o vlastitoj egzistenciji i slavi pa je izraz puno spontaniji i jednostavniji.
S druge strane se radi o mediju koji ima ogroman potencijal jer je je u svojoj povijesti bio korišten uglavnom u smislu jeftine propagande i zatvoren u dječačke klubove. 
Meni je bio potreban neki novi prostor za objavljivanje, za redefiniciju medija, izgradnju jedne sasvim nove mreže i publike i zato sam 2002. pokrenula Komikaze.
Radi se o projektu za proizvodnju, promociju i distribuciju autorskog stripa kroz koji preispitujem granice medija i samu ideju što strip jest. Komikaze autore povezuje duh eksperimenta i odmak od zabavljačkog komercijalnog superherojskog stripa.
Autorski strip je medij koji danas artikulira sve probleme čovjeka i društva u kom živimo, postavlja pitanja i traži nove odgovore. 
Komikaze webzini izlaze svaka 4 mjeseca na internetu a jednom godišnje u tiskanom obliku. Sva izdanja su od početka uvijek i svima dostupna i besplatna na adresi komikaze.hr. Arhiva sadrži preko 250 autora iz 50 zemalja na 4500 stranica. Sljedeći broj webzina izlazi 15.8. a tiskano izdanje u 11. mjesecu. 
Ove godine je povodom 15. godišnjice Komikaza postavljena nova web stranica, pametnija, suvremenija i ljepša. Ulaz je slobodan i svi ste pozvani u posjet :D!

Koje su tvoje teme i motivi?
Strip u mom slučaju nije samo vizualna senzacija nego je u interakciji sa sadržajima, stanjima, temama i tekstovima koje živim na dnevnoj bazi. Kratke strip forme su dnevničkog karaktera i grade se na emocijama a ne na ideologiji pa su podložne stilskim mijenama, jednako kao i teme & motivi. Zanima me interakcija sa živim sadržajima koja je istraživačka. Pokušavam izbjeći matricu i ponavljanje. Scenarije slažem kroz igru asocijacija a u posljednje vrijeme me sve više zanima tzv “apstraktni strip” u kom je literarna naracija svedena na minimum a apstraktne teme i motivi se oblikuju kroz gole elemente strip jezika.
U vrijeme razvoja novih tehnologija se mijenjaju i strip tehnike. Koje su tvoje omiljene tehnike crtanja: analogne ili digitalne?

Činjenica je da se svaki analogni, na ruku nacrtan papir, prije objavljivanja u tiskanom izdanju ili na internetu digitalizira kroz sken i programsku obradu pa je danas teško govoriti u krutim terminima digitalno-analogno.
Nedavno sam nabavila Wacomov tablet i otkrila nove čudovite dimenzije digitalnog crtanja. Digitalna olovka je velika diverzija na art industriju i sve te preskupe radne materijale po fensi dućanima. Ideja da u jednoj super-olovci imaš sve, od arsenala boja, flomastera, kistova, sprejeva, noževa do skladišta uzoraka/patterna i fototeke za kolažiranje je, po meni, za ovaj naš posao – revolucionarna. Ne mislim da je upotreba digitalije nešto slabo, prijatelj sam novih tehnologija i novih medija. Za mene su to puka sredstva za oblikovanje ideja. U procesu traženja te ideje se igram sa svim raspoloživim alatima.


Koliko je danas strip prisutan u umetnosti i kulturi i kakav je njegov status?

Rekla bih onako laički da je uvek na margini i u nekom undergroundu, da li je to i prirodno stanovište stripa? 
Situacija sa stripom varira od autora, zemlje, kulturne politike, konteksta, …
Konačno je izašlo izdanje Mirka Ilića Iz povijesti ljudske gluposti (Izdavač: Kvadrat). Radi se o klasiku koji je napravio velike pomake u osuvremenjivanju jezika autorska stripa. Njegov utjecaj je velik iako mu je strip bio samo usputna stanica. Tomaž Lavrič je 2017. dobio Nagradu Prešernovog sklada, najvišeg priznanja Republike Slovenije, što je veliki skok za strip u regiji budući da se radi o autoru s ogomnim opusom velikog stilskog raspona, od tjedne strip satire u časopisu Mladina do niza međunarodno objavljenih albuma. Njegova retrospektivna izložba 2015/2016 u Cankarjevom domu, Ljubljana s popratnim izdanjem Čarobni jezik stripa je najkvalitetnija strip analiza (Autor: Jure Mikuž) koju sam srela na ovim prostorima, na tragu najvećeg strip teoretičara Scott McClouda, čime je pripremljen odličan teren za ovogodišnju nagradu. 

Realizam svakako bolje prolazi na širokom tržištu čemu nam svjedoči niz međunarodnih uspjeha naših autora: Danijel Žeželj s preko dvadeset izdanja iza sebe i velikim uspjesima na američkom i talijanskom tržištu i Miroslav Sekulić Struja koji je u Francuskoj već ušao u lektiru. Najviše prašine u tržišnom kontekstu je svakako digla Nina Bunjevac, koja se strip ekranizacijom tragične ispovjesti raspada obitelji i Jugoslavije našla na bestseller listi New York Timesa…
Kako bi opisala svoje strip djelovanje?
Moj rad pripada underground sceni zbog atmosfere otpora, izbora subverzivnih pisaca, alternativnog miljea u kom se krećem i kome pripadam i šarene stilske strukture. Pojmovi ‘underground’ i ‘alternativa’ u ovom kontekstu definiraju poziciju otpora prema strip industriji i sceni koja je patrijarhalna, kićasta i zastarjela. Internet je otvorio vrata demokratičnije scene više nego ikad prije jer su se stvorili uvjeti da svi sudjelujemo u stvaranju scene i redefiniranju strip jezika i kulture općenito.
Zašto je tako malo žena u strip umetnosti?
Uloga žene u povijesti stripa i društva standardno je minorizirana. Ja sam žensko, autorica i još k tome strip autorica. Sve navedene kategorije su problematične šire gledano, “niža kasta” i u startu su obilježene nejednakošću, manjim pravima i manjim plaćama. 2016. su na najvećem europskom strip-festivalu u Angoulemu, za životno djelo nominirani samo muški autori. Iz tog konteksta je nastao Femicomix projekt u okviru Komikaze programa.
Popularno je mišljenje da žene ne zanima strip. Ženski strip u estetskom smislu naravno da ne postoji. Ipak, žena je sve više u suvremenom autorskom stripu. Ova grana ima otvorenu formu dijaloga i traži interakciju. Radi se o nekomercijalnoj metodi, jer je masovno tržište ipak sklonije gotovim rješenjima i serviranim odgovorima. Na sreću, tržišna isplativost je danas relativna kategorija, pa autorice, kao i autori sami pronalaze načine da dopru do zainteresirane i srodne publike, gradeći s njima aktivnu i otvorenu mrežu stripofiličara.
Femicomix projekt je usmjeren protiv stereotipa stripa kao dominantno muškog medija. 2015. je izdan katalog u formi mape plakata sa 17 izabranih autorica (od njih 70-tak u Komikaze arhivi). Projekt je izložbama i radionicama obišao 7 država. Slovensko predstavljanje je bilo na jesen 2015. u kinu Šiška na festivalu Mesto Žensk u Ljubljani kada je održana jednomjesečna izložba i 3 radionice. Strip-table su na izložbi prezentirane u obliku velikih plakata koji su otisnuti i u katalog-mapi A3 formata s devizom “izložba za ponijeti”.
Evolucija u vidu jednogodišnje promocije 1 autorice kroz specijalno samostalno izdanje i seriju izložbi, koja je krenula s mojim Katalogom, je za sada zapela na smanjenom budgetu. / Info: http://komikaze.hr/wiki/femicomix/
Gde sve izlažeš i kako ide prezentacija radova u javnosti?
Zadnjih 15 godina izlažem i objavljujem najviše u sklopu Komikaze i Femicomix projekta, u preko 20 zemalja na 250 festivalskih gostovanja, izložbi i radionica s fokusom na nezavisnu scenu odnosno autonomne prostore kulture. 
Komikaze su predstavljale RH kada je ulazila u Evropsku uniju u Parizu i dva puta u Njemačkoj (Leipzig i Minhen) pod pokroviteljstvom Ministarstva Kuture RH.
Krajem prošle godine mi je izašao album “Katalog” u Komikaze/Femicomix ediciji koji se promovira kroz seriju solo izložbi. Predgovor izdanja su napisali brojni ljudi iz strip-svijeta: legenda Willem, član redakcije Charlie Hebdo (koji je preživio tragičan redakcijski atentat samo iz razloga jer mrzi redakcijske sastanke!) ; Valerio Bindi, direktor Crack festivala, najvećeg festivala autorskog stripa u Europi; David Albahari, ko-urednik kultnog slovenskog časopisa Stripburger i drugi… Prva izložba je bila mjesec dana u Puli u Galeriji Cvajner; druga u aprilu na talijanskom strip festivalu Ratata! u gradiću Macerata; treća je jučer skinuta nakon mjesec ipo dana u Virovitičkom Gradskom Muzeju/RH a četvrta je u pripremi za septembar na Stripvikend festivalu Novi sad – za sad. Daljnji pregovori su u tijeku.
Moj samostalni album Katalog možete kupiti u Ljuabljani u Pritličju i knjižari Azil kao i preko Komikaze web stranice. Većinu mojih radova možete vidjeti/ pročitati/ pratiti na mojoj web stranici: http://ivanaarmanini.net.

Koliko često izlažeš u Sloveniji?

U Sloveniji sam često, moj privatni život je usko vezan za Ljubljanu. Izlagala sam i surađivala u raznim projektima po cijeloj Sloveniji.
Krajem mjeseca gostujemo s Komikaze štandom na festivalu Caffeine Hours u Tovarni Rog, galerija Zelenica/ Ljubljana 30.06. od 17-20h. Radi se o DIY dvodnevnom festivalu u organizaciji Zorana Pungerčara na kom će sudjelovati 28 izlagaća. Prvi dan se odvijaju prezentacije a drugi dan je sajam na kom možete pronaći umjetničke knjige, fanzine, postere, majice i druge printane materijale napravljene u nezavisnoj produkciji.
Kakva je recepcija na strip u Sloveniji, a kakva u Hrvatskoj?
Uloga stripa ne odudara od generalne kulturne klime u kojoj se njeguje stav da su kulturnjaci paraziti na javnom proračunu, djeca s posebnim potrebama koje društvo podupire u njihovom invaliditetu jer bi inaće propala. Umjetnost, kultura i obrazovanje su na dnu društveno-političkog interesa. 
Unatoć tome se mreža autorskog stripa razvila u smislu proizvodnje i kvalitetnije recepcije jer je strip sve više prisutan na festivalima, u medijima i galerijama, ona prerasta lokalni kontekst a petnaestgodišnja razlika je vidljiva.
 Za autorski strip je ključan internet koji nadilazi univerzalne probleme malih izdavača: skupe tiskare, rezanje budgeta za časopise, manjak: distribucijske mreže, specijaliziranih dućana i domaćih DIY festivala te višak lokalnih heroja i stereotipa.
Situacija u Sloveniji je bolja u odnosu na hrvatsku na području autorskog stripa jer duže traje i stabilnija je ali je scena jednako mala. Teško je generalno govoriti o sceni i scenama po nacionalnom ključu ali veseli činjenica da je autorski strip Slovenije, Hrvatske, Srbije i šire regije dobro umrežen.

Društvo i strip u tranziciji se prepliću. Suvremeni autorski strip sugerira nove modele suradnje građene na otvorenijem dijalogu u ravnopravnoj interakciji autora i publike. Gledajući aktualni društveno politički kontekst, perspektiva suvremenog nezavisnog stripa svakim danom u svakom pogledu sve više napreduje.

Biljana Žikić, iz emisije Sami naši, Radio Slovenija