14. -17.9. 2006. Komikaze radionica + izložba + vj/dj performance alive by maya + strip infopult / gošće: lina rica, anna ehrlemark, maja gujinović, ivana armanini / historijski muzej Bosne i Hercegovine (muzej revolucije)
2007. 6.-11.9. izložba i radionica komikaze/ sarajevo/ pichwise festival/ gošće: anna ehrlemark, ivana armanini
Komikaze radionica stripa i “prekrasnih leševa” / “Exquisite corps”: dadaistička metoda kojom grupa ljudi gradi figuru postepeno dio po dio, ne vidjevši prethodne dijelove. Crtač/ica prethodnik/ca ostavlja samo nastavke linija koji zadiru u doljnji dio figure. Tako 4 ljudi sudjeluje u gradnji 1 crteža koji se otvara po završetku. Rezultati su fascinantni i nadmašuju sva očekivanja.
STRIPVESTI: http://www.stripvesti.com/arhiva/sv-382.htm#komikazejamming
IZVOR – ZAREZ: http://www.zarez.hr/clanci/planet-picka
Zarez / “Planet Pička” / 21.6.2006.
“Na prvom izdanju PitchWisea – festivala ženske angažirane umjetnosti – sudionicama iz cijelog područja bivše države ponuđen je opsežan i šarolik umjetnički program: održavale su se izložbe, koncerti, čitanja poezije, umjetničke akcije, filmske projekcije, diskusije, ulične akcije, i sve ostalo što je povezano s aktivizmom u službi ljudskih prava.
Konferenciju, priznajem, nisam pomno pratila jer su mi druga festivalska zbivanja bila privlačnija. Iz nekoliko kraćih seansi razabrala sam u kojem se smjeru rasprava kreće: predvidljivo (i razumljivo), govorilo se ondje o tome kako na Balkanu žene imaju slab pristup moći, slab pristup javnim servisima, slab pristup resursima, kako slabo sudjeluju u procesima odlučivanja, kako ih mori siromaštvo, nezaposlenost, nejednake mogućnosti obrazovanja, nejednaka raspodjela odgovornosti unutar obitelji. Ukratko, pobrojene su neuralgične točke koje su davno dijagnosticirane, međutim konkretan lijek nije ponuđen. Bilo bi iluzorno takvo što i očekivati; napokon, PitchWise je i bio osmišljen kao prilika za dijalog. Taj se dijalog, meni se čini, bolje odvijao na drugim, sporednim programskim koordinatama; na primjer, na radionici stripa koju je vodila Ivana Armanini (Komikaze) ili na radionici fArts Fusion, na kojoj je “svatko tko se bavi bilo kakvom umjetnošću na bilo kakav način mogao to što radi podijeliti s drugima koji se bave time ili sličnim.”
Onda, bilo je zanimljivo na promociji filmova bosanskohercegovačkih redateljica Jasmile Žbanić, Danijele Majstorović, Aide Begić i Andree Štake; potom na večeri poezije u Mjesečevom vrtu Muzeja revolucije; ili na koncertu dvaju totalno otkačenih ženskih punk bendova iz Travnika (Intriga i Vemors). Možda je najprovokativniji dio festivala bio njegov završni dio, Transkuhinjska ritmična terapija u izvedbi Lari i Zoe – performans o konzumerizmu, dijetama i paralelnim stvarnostima; ili, kako su ga same autorice opisale: “Freak show u formi telešopa kojim se parodiraju mnogi autodestruktivni dijetetski programi, kao i koncept konzumerističkog društva koji jede sve oko sebe”.
