Izvor: Portal “Ispod zemlje”/ Knin
Diplomirala si na Fakultetu likovnih umjetnosti, kasnije vidim i dosta izlagala svoje likovne radove. Šta te najviše zanima u slikarstvu? U kom se pravcu onako, najkreativnije i najkomotnije osječaš?
-Najbolje mi je van pravca. Obožavam digresije, ilegalu: spiljskih ljudi, djece, protografitera…
Iako si diplomirala slikarstvo, tvoji stripovi više liče na grafike nego što imaju konkretne elemente slikarstva. Zašto?
-Deviza “Manje je više” dosta je utjecala na moj mentalni sklop. Općenito mi se čini da ritam života traži kraće i jednostavnije forme i poruke. Dosta je gužva na ovoj planeti.
Koliko znam, radila si i stripove po motivima Danila Harmsa. Koliko uopšte voliš nadrealizam, u stripu, literaturi, svemu ostalom…?
Harms je besmislici dao literarni smisao. Apsurd je slabo korištena tema u stripu, kao neki tabu. Sveprisutan a prešućivan. Čini se dosta teško odrediti i odrediti Harmsa kao nadrealistu. Njegova stvarnost realnija mi je i bliza od napr. fotografske Hemingwayeve proze.
Kako je došlo do tvoje saradnje sa Mimom Simić? Kako vas dvije funkcionišete i kako bi ukratko opisala to što vas dvije radite?
Na početku bijaše Priča, točnije- priče. Došle su u vidu cirkulirajuće diskete. Pola godine kasnije ukazala se i Mima, netom došla iz Amerike. Pola albuma je već bilo gotovo. Nije se bunila pa sam nastavila. Ima tu dosta rezova i kasapljenja, ali atmofera i humor su svakako neoskrvnavljena baza. Stripovi su nam trening punk-spirita, u ovim gadnim, licemjernim vremenima. (“Ne!”).
Uopšte, zašto si se tek nedavno, prije koju godinu, odlučila baviti stripom. Što se to dogodilo u tvojoj kreativnoj svijesti pa si se “bacila” na ovaj vid umjetnosti?
Akademijom mi se smučila “slika” i cijela ta pompa oko umjetnosti (Viša bića i to). Stripom se ovdje ljudi ne bave pa je ostao čist. To je velika prednost. Cijeli taj salonski mehanizam, kritičara, teta-galeristica, nagomilane birokracije i ostalih parazita pokušala sam izbjeći elegantnim zaokretom u nesto što se, bar ovdje, jos nije institucionaliziralo.
Takođjer, urednica si stripa u projektu Pogon Jedinstvo. Ili me ispravi ako griješim. O čemu se zapravo radi u toj priči?
Šaka šljunka je bačena u metu- nešto će pogoditi cilj… Pogon je omogućio web-izdanje Komikaza / https://komikaze.hr /, zaslugom dragih prijatelja i suradnika Cveka & Cveka. Sven Cvek uređuje koncepcijski srodan sajt na www.litkon.org a Goran, osim web-masteringa radi na anarho-aktivističkim stripovima u teamu sa Emilom Jurcanom. Otvoreno društvo sponzorira ostale projekte programa “Komikaboom!”; 3 izložbe do sada-Komikaze & Stripburek u Dubrovniku, Komikaze u Puli, na Visu. Baš je u procesu prženja CD-Komikaze čija će promocija biti 26.11. u Zg-Močvari, zajedno sa strip-plakatima. Isto će se stvar ponoviti i u Rijeci. 4.12. g ostuju nam Max Andersson & Lars Sjunnesson te, uz malo sreće, i nadaleko nam poznati Zograf-u 1. mjesecu. Sve izložbe zamišljene su kao lančana događanja u više gradova. To je koncept “Clubture”-a, udruge koja okuplja više udruga iz različitih gradova Hrvatske (u planu je širenje), s idejom decentralizacije Zagreba te širenjem klubske, urbane kulture mladih. Komikaze su dosada izašle u 3 broja, s tridesetak autora iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, Švedske, Italije, Rumunjske…Arhiva je dostupna na netu. Sada pripremam novo izdanje kulturnog magazina “Godine Nove” koji nas je ugostio na 60 stranica. To je i svojevrsna papirnata premijera “Komikaza” koja se očekuje sredinom prosinca.
Organizovala si razne strip manifestacije i ucestvovala u mnogim slicnim. Kako to izgleda iz tvoje autorske perspektive i koliko je to isplativ i naporan posao kad se sama baviš organizacijom sličnih priča?
Moj je problem čto sebi nisam dovoljan motor za komunikaciju i prezentaciju. Treba mi stalan protok energija, ideja i tako si stvaram klimu za rad I razvoj. Rađaju se prijateljstva- nova, stara, buduća…I stripovi nastaju prirodno, kao neka nus-pojava…
Da li si završila prevođenje Scott Mc Clauda? Koliko ti je bitan taj autor i šta te navelo da se pozabaviš baš njime?
Woah, Scott McCloud je abeceda! Nisam srela ništa pametnije i duhovitije o stripu. I još-u stripu. Prevod je spontan, ne možete sjediti skrštenih ruku. Problemi nastaju u multiplikaciji…
Rekla si da ces se po završetku prevođjenja Mc Clauda pozabaviti ženskim autorima u sklopu ženske edicije. Kako napreduješ po tom pitanju i kaži mi, “u kom grmu leži zec” iliti kreativna čarolija koja prati žene- autorke na hrvatskoj strip sceni? Pored tebe i žena iz Divljeg Oka, da li postoji i druga autorska snaga kad je u pitanju ženski strip u Hrvatskoj? Da li uopšte, vidiš ili osječaš razliku u pristupu stripu kad je u pitanju “autorovo” ili “autorkino” tretiranje istog?
-Ideja je nastala kao opozicija vladajućoj patrijarhalnoj desnici. Nažalost, ni muški autori nisu pošteđeni ove tiranije pa je projekt izgubio svrhu vremenom.
Koliko znam, vecina danas jos uvijek aktuelnih kvalitetnih crtača iz Hrvatske, poput Žezelja, Macana, Kordeja , Ilića i ostalih, rade van zemlje. Koliko ti znači njihov globalni uspjeh i uopšte, kakva je po tebi trenutna klima za bavljenje stripom u Hrvatskoj?
-Njegujem neku cyber-mistiku pa, ukidanjem nacije i granica u virtualnom prostoru interneta, stvari dobijaju smisao.
Nekada davno, postojao je Novi Kvadrat koji je razbio uštogljenu shemu “domaće” strip forme. Kako gledaš na taj period hrvatskog stripa i da li misliš da skupine poput npr. sadašnjeg Divljeg Oka, mogu barem donekle nasljediti tu priču?
-DO je hermetična skupina čija zatvorenost nije nastala organski, stvarnom ljudskom i duhovnom bliskošću već konceptualno. Taj koncept za mene ima karakter eksperimenta koji je svoje rekao, ostavio neki trag i time ispunio svoju misiju. Dalje ne vidim razloga za zadržavanjem tamo.
Od strip fanzina u Hrvatskoj, znam za E Flit i fanzin Irene Jukić. Da li postoji jos neko konkretno (web) strip sštivo koje se može uzeti za ozbiljno u svom pristupu i tretiranju stripa? I koje je tvoje omiljeno strip štivo?
Naravno,. Nešto više-niže.
komikaze.hr
Pozdrav, Ivana
