2005. interview: igor hofbauer ~ ivana armanini/ 04 megazin

* izvor: 04 megazin
stripovi: https://komikaze.hr/author/igorhofbauerhof/

IGOR HOFBAUER (HR, 1974.), diplomirani slikar iz Zagreba, aktivan je u svijetu stripa, a
najintenzivnije je surađivao s klubom Močvara. 90-ih godina Hofbauer je radio plakate za
koncerte bendova koji su gostovali u Ksetu. S Edom Popovićem radi na ilustracijama
kvartovskih priča iz Utrina, no zadnjih godina je najeksponiraniji u strip kolektivu Komikaze

/povodom objavljivanja Hofovog PRVOG STRIPA i samostalne izložbe plakata u klubu Močvara/12.4.005.

Pita: Ivana Armanini

K:Nedavno si nacrtao prvi strip. Nastavljaš li s tim, kako ti je u tom mediju?

• Strip je totalni produkt , tvoja vlastita verzija događaja.Ako ga ne radiš kao plačenik za priglupe osme generacije MegaMarvelKonana, iz obijesti ili ne sudjeluješ u eksploataciji 30-godišnjaka onda si ti osoba-B koja radi autorski strip.Imaš totalnu slobodu, neovisnost i odgovornost da napraviš nešto što ne može ni najskuplji holivudski studio..Ovdje su ljudi zakinuti za produkciju autorskog stripa i uglavnom prežvakavaju kolekciju Corta («Corto Maltese», autor:Hugo Pratt/op.a.) po policama.Prokleto ga je teško napravit i volio bih biti dovoljno zajeban da se zabrinem za vlastito duševno stanje ali svaka priča o stripu obavezuje me da ga napravim.

K:Što misliš o projektu Komikaze? (www.jedinstvo.hr/komikaze, sajt u čijoj arhivi se nalazi večina Hofovih crteža/plakata-op.a.)

• Dobro je da kritična masa koja se bavi autorskim stripom jer je to njihovo sredstvo izražavanja, ima svoj teritorij.Ima ljudi koji bi ih radili neovisno o projektu ali se to kroz Komikaze linka na drugih deset ljudi pa još na deset ljudi.Neki ljudi ljudi zagrizu , počinju radit sve bolje i bolje i onda: WOAU! Kao kod «Stripburgera» ili kod Kseta, stvoriš svoju publiku i projekt se fokusira na lokalne autore i možeš krenut od početka, od najbližih autora- što daje i dublji smisao cijeloj priči…

K:Radiš za Močvaru od početka, nekih 7 godina i kroz medij plakata sigurno si najizlaganiji autor Zagreba i Hrvatske.Možeš li živjeti od svog rada za Močvaru?

• Priča s Močvarom je krenula kada je jedna, do tada prešućivana scena, dobila priliku(sve su subkulture utrčale u taj vlak).To je onda izgledalo utopijski.Tada se nije dala naslutiti uslužna djelatnost.Ja sam plakate radio i prije ali uglavnom fotokopije.Močvara mi je dala šansu da ih radim u boji. Dobri su oni dečki.

K:Ugradio si sebe tu, formirao vizuelni identitet kluba i tvoj rukopis se i u ostalom tvom radu često automatski veže za Močvaru.Imaš li problema zbog toga? Gdje prestaje Močvara a počinje Hof?

• Taj cijeli teren je neistražen i nepriznat.To čime se ja bavim je neka mutacija u koju sam ušao slučajno a proizašla je iz okolnosti u ovom gradu, koje su sjebane.Nisam istreniran za oglašivaće tako da ljudi još uvijek idu na rizik da će, uzevši mene, biti uspoređeni sa Močvarom. Radim i druge stvari ali eto, oni su me isfurali.

K:Tvoji plakati su objavljeni u američkoj enciklopediji svjetskih rock-plakata.Kako su naši mediji regirali na ovu činjenicu, kako «poslodavci»?

• To je ogromna prešarena knjiga i uglavnom puna stereotipnih plakata.Mislim da se ta rock-fantazija pretvorila u kliše i danas može isprovocirati krivim stvarima(sise i lubanje).Svi se trude biti što sličniji jedni drugima, kao u slučaju punk-rocka ili emo-corea.Mislim da su autori knjige većim dijelom tražili plakate u krivim ulicama.Mediji? Prvo dođe tip kojeg to stvarno zanima onda dođu ostali i prepišu pitanja jer mediji prate po inerciji.Svi trebaju prilog (ne odnosi se na ovaj intervju:) A «američka knjiga» zvuči impresivno…Mediji mi nisu donjeli nikakav posao. Poslovi se vjerojatno sklapaju na partijima po diktatu life-stylea.

K:Imaš li potpunu kontrolu u cijelom procesu izrade plakata? Budući da si ti idejni autor plakata, da li sudjeluješ u procesu izbora boja i fontova te ostale kompjuterske obrade koje radi «dizajn-tim» Močvare i jesi li zadovoljan tom suradnjom?

• Kad imaš ideju kako to treba izgledati, trebaš se izborit za nju do kraja. Kad sto puta napraviš na svoj način, uvjeriš ljude da to možeš.Sad sam zadovoljan.Što se tiće Močvara dizajn-tima dobro je radit s ljudima koji imaju odmak od tvoje manire.

K:U vrijeme sveopće fascinacije i prevlasti kompjutera ti i dalje koristiš flomaster.Zašto? Što misliš inače o upotrebi kompjutera u izradi plakata, stripa, ilustracija?

• Baš zato tu eru treba prodrmati, doći joj s leđa.Ne volim diktat kompjuterskog efekta. Najgore mi je kad se sjetim sveg onog tehno-hipi-kića 90-tih.S druge strane, niko mi ne pomaže više od kompjutera.Nekad je bolje kad dj semplira Mingusa ili kad Mingus svira breakbeat.

04:Školovao si se 8 godina za slikara ali to nije tvoj posao-zašto?

• Na žalost. Ima razlike u tome kome se obraćaš kao slikar a kome plakatima na ulici.Jedno ima prizvuk elitnog a drugo prizvuk trivijalnog.Svi bi mediji na nekom nivou trebali imati zajednički kod.Stvar postaje još čudnija kad te iz konteksta ulice stave u galeriju.

K:Jesi li znao što češ radit odmah po rođenju il je plan bio drugačiji?

• No plans.Postojale su samo naznake: beđevi za «Death kennedys» i lažni plakati «Butthole surfers».

K:Da li se identificiraš s poslom?

• Posao gradi mene, ja posao i tako mi zajedno surađujemo.

K:Imaš li šefa/icu ili si sam sebi šef?

• Svi smo po prirodi ljeni(osim protestanata) pa je možda potreban tečaj samopomoći ili netko tko će vas s plastičnim pištoljem tjerati da budete konkurentni (moraš samog sebe tražiti da zbrišeš s posla).

K:Imaš li kakvu metodu rada, dedlajnove? Kako se nosiš s tim?

• Dedlajnovi su noćna mora ali ti podignu temperaturu (značajno se nakašlje Hof) koja onda izvuće nešto iz tebe nakon što si lagao da imaš gripu…Metode idu od ceremonija (kava s desne strane, kistovi s lijeve) preko mrcvarenja nad praznim papirom i mijenjanja radio-stanica pa do krađe vlastitih ideja od prije 2 godine (samo nebo je granica).

K:Možeš li opisati svoj normalan radni dan?

• Jutro, kava, cigarete, papir, radio, kava, papir, cigarete, noć…

K:Link muzika-tvoj rad?

• Slušam sve osim hausa i «Mogwaya» i pratim muziku više od Paula Sfezzija a daleko manje od Matea iz Kseta.Najviše me zanima autonomna muzika u nefiltriranom obliku(poput Radioheada).Isto vrijedi i za plakate.

K:Bubnjaš li još? Što je s «Govnom», spremate neki koncert, cd?

• «Govno» je suradnja s Bećom i Andreom.Bećo( ex «Mamojebac») je po meni najkreativniji dio mikroscene koja se kontinuirano proteže od «Sexe» do danas sa širokim granicama scenske umjetnosti.Bubnjarski stolac je prenizak za crtanje tak da ne mreš sjedit na 2 stolca.

K:Svirao si u «Ljenom Hinku», radio scenografije sa Zoricom aka Šišom na nekim pretstavama, sa Edom Popovićem na ilustracijama njegovih priča, sa Feđom Vukićem, niz covera za bendove, sudjelovao u projektu «Krojcberg», oslikao Spunk, … Što dalje, planovi, karijera?

• Zanimljivi ljudi, kulturni sektor, ništa para, uzbudljivi projekti…. Nemam planove.

K:Koji žanr/stil ti je autorski najbliži (realistički, karikaturalni, SF, krimi, pop-art, nadrealizam,…) a koji ti je čitalački/gledalački najdraži?

• Volim vidjeti paranoju, crnu kroniku , metafiziku.To mi je zanimljivije od romantike ili dnevničkog stripa…Mrzim komentare zbilje, stripove sa dvoje ljudi na klupi koji brbljaju na 12 stranica, soc-realizam i angažirane stripove za zaštitu životinja..

K:Koji ljudi su ti bitni u tvom radu, imaš li neke uzore?

• Uzori su ljudi koji ti pokažu šta se sve može. Neke sam uspio i upoznati:Charles Hayword(bubnjar/ «This heat»), Ted Milton(«Blurt»), Max Andersson(«Pixy») -za kog nisam siguran da mi je uzor ali ga moram spomenuti, a poznajem i Veru Šušenjkovu koja je dotakla Charles Burnsa, Polanskog i Karla Lagerfelda.

K: Lista od 10 najboljih stripova svih vremena?

• Nemam listu ali na vrhu vrhova je zasigurno Charles Burns.Pa duugo zatim: Milton Canif, braća Friedman, Zattera, Daniel Clowes, Liberatore, Helge Reumann, Knut Larsson, Max Andersson, ….

K:Koliko na tebe utiče film?

• Na film se možeš referirat.Ljudi ih koriste ko parametre, znaju likove, možeš uzimati i tipitizirane karaktere kao što su Cagney(to je onaj zloćesti), Armando Asante(onaj dobri) ili Dragan Nikolić(onaj šarmer).Ljudi već znaju o kakvim likovima se radi .

K:Tvoji filmovi, režiseri?

• Od «Doctor Mabusea» do «Donnie Darca», od «Whitte heat-a» do «Beskonačnog dana» + sve od Watersa…

K:Da li misliš da možeš utjecati na društvo putem svog medija I da li ti je to uopće bitno? Društvo utječe na mene.Ja imam ograničenu moć da dvoje ljudi dovedem na koncert “Polja Lavande” ali nemam moć da neko od mog rada postane homoseksualac ili da se rastane od partnera.Na društvo utječe T-mobile (kao korporacija).

K:Koga želiš vidjeti kao svoju publiku?

• Više nepoznatih, manje poznatih.

K:Da li si ikad morao birati između “onog što voliš” I nalaženja “stvarnog” posla? Vidiš li tu neku razliku?

• Nisam morao jer se još uvijek, na žalost nisam naučio raditi velike kompromise.Volio bih da mi se to što radim prizna kao posao.

K:Živiš jednom nogom u Zg, drugom u Ljubljani.Ako ti ponude stalan posao u Sloveniji-da li seliš?

• Slovenija je manje tržište sa širim spektrom poslova.Metelkova mesto nema vlastitu produkciju plakata (niti imaju potrebu za tim) ali možeš oslikavat restorane za puno love…ili nešto fancy, trandy……

K: Ako dobiješ na lotu, ogromno nasljedstvo od tetke iz Amerike ili nešt sl., hočeš li i dalje crtati?

 * Nikad neću imat para. Po prirodi sam skeptičan.