Američki underground strip na minhenskom strip festivalu

TEKST IZAŠAO POVODOM GOSTOVANJA ROBERTA CRUMBA NA MINHENSKOM STRIPFESTIVALU

http://www.comicfestival-muenchen.de/?page_id=91

Zvijezde ovogodišnjeg festivala su klasici američkog underground stripa: Robert Crumb, Gilbert Shelton i Aline Crumb Kominsky. Osim njihovih tabli vidjeti ćemo i stripove ostalih kultnih autora tog pokreta: Denis Kitchen, Harvey Kurtzman („Mad“ časopis), Art Spiegelman, etc. Opširniji tekst o Underground stripu Denis Kitchena možete naći ovdje:  http://www.comicfestival-muenchen.de/?page_id=513

Unatoč popularnoj tezi povjesničara pop kulture da je strip novi medij nastao 1890.  sa Žutim dječakom i Little Nemom, medij stripa seže do grčke i rimske freske, egipatskih hijeroglifa i pećinskog slikarstva u Lascauxu. Razvoj underground stripa kao i svih drugih umjetničkih formi, dug je, složen i ozbiljan proces.

Underground Comix kao strip žanr je proizvod šezdesetih. Nastao je iz novih formi života u vrijeme socijalnih i političkih nemira te usred mijenjanja društvenih i kulturnih normi. Pokrenut je i kao reakcija na Strip kodeks/Comics Code osnovan 1954. koji je predstavljao oznaku „kvalitete“ za stripove http://www.comicfestival-muenchen.de/?page_id=473  diktirajući samo bezazlene sadržaje za odrasle čitaoce. Zabranjena sfera probijena je u samizdatima američkog undergroud stripa. Brojni alternativni novinarski mediji okreću se slobodnom stilu novinarstva u kombinaciji s jakim vizualnim sadržajima. Divlje grafike su eksplodirale po novinskim stranicama ali i na koncertnim plakatima, flajerima, majicama i stripovima. Umjetnici i urednici podzemlja zajedničkim su snagama krenuli u izgradnju novog pokreta. Nova kultura je sadržavala visoke vrijednosti mladih amerikanaca: seks, drogu i rock’n’roll. Underground Comix, kao nova umjetnička forma, nije naišao na podršku izvan kontrakulture. Mainstream tisak ne želi imati ništa s njim. Ove proizvode smatraju pornografskim i anarhističnim. Tako nastaje lanac malih izdavača: Kichen Press, Print Mint, Last Gap and Rip off Press koji predstavlja novi distribucijski sistem baziran na smart shopovima, „flee market“ sajmovima i uličnim prodavačima. Underground Comix nije mišljen kao potrošni sadržaj nekog običnog časopisa. Comixi su tretirani više kao knjiga s neograničenim rokom trajanja, više puta ponovo tiskana. Mainstream strip umjetnici rade svoj posao kao radnici firme Marvel ili DC, s fiksnim (i vrlo niskim) plaćama bez obzira na prodaju. Underground stripaši zadržavaju svoja autorska prava kao i većina pisaca. Najpoznatiji poput Roberta Crumba i Gilbert Sheltona odlično žive od stripa. Uspjeh naravno nije bio automatski za sve underground umjetnike… Umjetnici toga vremena koji su radili za mainstream industriju su bili uglavnom stariji ljudi koji su teže komunicirali s mlađom publikom. Underground umjetnici su međutim bili direktno povezani sa svojom publikom i njihovim vrijednostima. Razvila se kontrakultura mladih koja se bavila gorućim pitanjima: krajem nepopularnog rata, legalizacijom marihuane, borbom za prava žena i homoseksualaca. Potražnja za Underground stripom se stalno povećava u ranim 70-tim godinama. 1973.  prvo izdanje „Freak brothers“ stripa je prodano u 400 000 primjeraka a cjelokupna serija je imala milijunsku prodaju. Mnogi popularni naslovi bilježili su šesteroznamenkaste brojeve izdanja. Izdavači i uspjeha gladni umjetnici ubrzo su se nasukali na vlastitim apetitima. Veliki bum neizbježno vodi u raspad sistema i to iz dva razloga: underground izdanja se nisu vraćala nazad i 1973. je Vrhovni sud presudio u slučaju Miller protiv Kalifornije da su društvene norme za definiciju opscenosti regulirane sa strane lokalnog inspektora. Ova pravna odluka zatvorila je mnoge smart shopove. Samo najtvrdoglaviji izdavači i umjetnici su preživjeli prilagođavajući se promjenjivom tržištu i diverzificirajući se. Mnogi su vidjeli „Crash ’73“ kao neku vrstu prirodne selekcije. Kad je kontroverzni vijetnamski rat završio i veliki party šezdesetih i sedamdesetih bio gotov, alternativa je bila pod pritiskom izazova. Ipak, gotovo svaki amerikanac ispod 30 godina sa sviješću o umjetnosti i politici je već čuo ili već pročitali neke stripove Roberta Crumba, Gilberta Sheldona, Trine Robbins ili Art Spiegelmana.

Direktan jezik underground stripa kroz scene seksa, zagovaranje lakih droga, ponekad i prikaze ekstremnog nasilja ima svoju publiku.  Ali tu su prisutni i književna kvaliteta tekstova, razne teme i stilski karakteri. Jednostavan i čist, ružan i šokantan, psihodeličan i elegantan, svaki autor je pronašao svoj osobni stil. U mnogim slučajevima je vidljiv utjecaj prethodnika ali i umjetničkih pokreta poput nadrealizma i ekspresionizma.

Stripovi koji su uglavnom bili muška stvar, underground pokret je proširio svima. Samo tu je autorica poput Trine Robbins dobila priliku za objavljivanje kao i mnoge druge autorice koje su ju slijedile. Svako nalazi svoju publiku i tu nema ograničenja. Budući da je ovaj pokret bio fokusiran na feministička pitanja, bilo je više čitateljki nego ikada prije. Comixi su se također bavili homoseksualnošću i pozivali ljude drugačijih seksualnih orijentacija da se bore za svoja prava iako je to u to vrijeme još uvijek bilo opasno. Underground revolucija 60-tih i 70-tih je dovela do trajnih promjena u društvenim strukturama, u mediju stripa i unutar publike. Poznati umjetnici poput Crumba, Spiegelmana, Sheltona, Griffithsa, Wilsona, Rodrigeza i mnogih drugih kroz svoje slike i riječi mogli su prenjeti svoje noćne more, misli i snove. Izloža u Minhenu daje pregled najvažnijih predstavnika ovog pokreta  koje predvode ovogodišnji gosti festivala: Robert Crumb i Gilbert Shelton. Oni su stvorili matricu političkih, gospodarskih, tekhničkih i umjetničkih snaga da udruže svoju publiku. Ova veza je opstala i danas postoji i danas postoje mnogi umjetnici koji su pod njegovim utjecajem kao što su u Njemačkoj: Gerhard Seyfried, Volker Reiche, Gabriel Nemeth i Thomas M.Bunk. Underground pokret je stvorio neke kulturne slobode od kojih imamo koristi i nakon 40 godina.