16.4.2014. interview: ivana armanini/ komikaze ~ bojan albahari/ stripburger

~ o komikazama&ivani u novom izdanju slovenskog strip časopisa stripburger#63!
http://www.stripburger.org/language/sl/stripburger-63/

* PREVOD NA SLOVENSKI I ENGLESKI JE TISKAN U STRIPBURGERU!

1.) Kako si uopšte počela sa stripom? Kad si ga upoznala, šta si tada čitala i koji autori su na tebe najviše utjecali?

Strip me snašao dosta kasno, par godina poslije završene akademije. Restaurirajući zgradu na desetmetarskoj skeli, kolega  – strastveni kolekcionar  je donosio stripove koje bi  onda skupa listali žvačući gablec i mašući nogama. Tako mi se otvorio jedan sasvim novi kut gledanja. Čini mi se da me baš u fanzinskom A5 formatu »Totalne  nule« Emila Jurcana pogodila fatalna strela. To je bila ljubav na prvi pogled. Puno kasnije sam upoznala autora i ostala šokirana što se umjesto očekivanog starog bradatog mizantropa pojavio nasmijani pulski fant s bekpekom i užarenim očima. U vrijeme kad je radio »Nulu« išao je u srednju školu a »tiskovinu« financirao od đeparca za sendvič.
Sljedeći bitan strip-susret bio je s pričama također jedne srednjoškolke – Mime Simić, koje mi je dala prijateljica na disketi. Bile su fantastične, dugo sam tražila pravi scenarij. Kad sam ih dobila ona je bila na studiju u Americi i nisam ju poznavala ali to mi nije smetalo da nacrtam desetak stripova po njima.
Stripovi su nastajali tokom 4-5 godina da bi ih potom, zajedno s pričama objavila hrvatska velika izdavačka kuća – AGM (Antun Gustav Matoš). Moj honorar je iznosio 500 eura za 5 godina rada. Tada sam počela ozbiljnije razmišljati o strip udruzi i organiziranom djelovanju na projektnoj osnovi s kojim bih mogla aplicirati nekim donatorima. Pokrenula sam Komikaze s prijateljima…

2.) Vidimo, da ti jezik dobro teče u više dialekata likovnog govora, od web dizajna do fotografije i stripa. Zašto baš strip? Šta ima za tebe tako privlačno u tom mediju? Mogla bi jednostavno samo dizajnirati web stranice i fino preživljavati tom djelatnošću, a ti svejedno radiš još neke obskurne stripove …

Pfff, dizajn studio  zvuči  baš klaustrofobično. Ne ostavlja puno prostora za sebe pa je, kolikogod fino plaćen, potplaćen. Vječna je ta dilema, dobro plaćen rad za šefa  ili nesiguran rizik autonomije. Za sada (dobru polovicu života) plivam u low-fi  improvizaciji pa gledam dokle ide…

3.) O tebi smo čitali u Fibrinoj antologiji ženskog stripa na Balkanu. Da li se i sama osjećaš kao ženska autorica stripa ili jednostavno kao neko ko radi strip? Postoji li uopće »ženski strip« i da li pol ima ikakve veze s tim?

Ne mislim da postoji išta takvo. Postoji snaga grupe i metoda da se neka scena koja je sama po sebi sklona samozatajenju, prepozna, definira i afirmira. Ne bi sad o ulozi žene u povijesti stripa, društva i koječega. Par dana nazad je Evropski parlament izglasao nejednakost  muških i ženskih poslova. Maske su pale,  konzervativna desnica se angažirala i društvo je izbljuvalo još jednu sramotnu odluku. U tom kontekstu mi se ovakvi projekti čine značajnima. Poetika i rukopis nemaju nikakve veze s tim.

4.) Aktivna si i na hrvatskoj in na ex-yu strip sceni te rušiš granice tih nacionalnih scena. Je li to odraz neke šire potrebe ili pak puke znatiželje? Da li to znači, da se neke manje scene ne mogu same održavati pa se moraju otvarati prema vani, ili to možda znači, da se nekadašnja zajednička stripovska scena zapravo i nije nikad potpuno zatvorila u pojedinačne nacionalne scene, nego se samo sakrila u undergroundu i tako nastavila kulturnu razmjenu širom cijele regije?

Granice su protuprirodna tvorevina. Ne mislim da je underground jedini koji ima tendenciju ekspanzije u nadnacionalni identitet. Prije bi rekla da kičma kulture i kreativne mozgovine rastu i razvijaju se kroz znatiželju i preljevajuću razmjenu.

5.) U tvom radu se može primijetiti nekakva tehnofilija, očito se voliš posluživati novih pristupa i medija koje su omogućile nove tehnologije. U čemu je šarm takvog pristupa i odnosa do medija?

Volim koristiti sve što se nudi da lakše dođem do cilja. Tehnika je sredstvo, mediji kojim ostvaruješ neku ideju. U protivnom govorimo o tehničkim problemima. Činjenica je da se tehnika u zadnje vrijeme vrlo brzo razvija i da otvara mnoga vrata koja su prije bila samo za odabrane. Tehnika narodu!

6.) Davno prije Komikaza je postojao strip kolektiv Divlje oko kojeg si ustanovila ti i Dušan Gačić, i koji je neko vrijeme djelovao a poslije zamro. Kakav kolektiv je to bio, sa čim se je bavio, šta je stvorio, ko su bili članovi i zašto je prestao postojati?

Divlje oko je bio zanimljiv mutant ali sa šizoidnom  glavom. Bilo je tu vrlo zanimljivih stripaša/ica: Todorovski – nažalost danas pokojan;  Magda Dulčić i Miroslav Nemeth, o kojima nisam ništa čula već deceniju, Irena Jukić, Helena Anžlovar… Gačić i ja se nismo složili oko koncepta grupe i načina djelovanja. Mene je zanimalo mreženje, novi mediji  i društveni angažman, a ne salonski elitistički aranžman jedne hermetične skupine umjetnika.

7.) Kakav je zapravo koncept Komikaza i Komikaze.hr? Web stranica je, predpostavljamo, platorma za distribuciju webzina Komikaze? Zašto si se odlučila za webzine? Koje su prednosti(i nedostaci) web izdavaštva? Kako se to dopunjuje štampanim izdajama?
Usput: kako si numerirala brojeve Komikaza? Broj 12 je iz 2013. godine a svih brojeva je 34? I zašto je stranica tako nepregledna?


Web i papir, iako imaju isto ime, se računaju kao dva izdavačka poligona koja se međusobno nadopunjuju.  Internet vodi po izdanjima, 35.-i broj je upravo izašao. Webzine na adresi
www.komikaze.hr (gdje HR – ne znači Hungary kao što obično pitaju nego Hrvatska) brojevi izlaze svaka 4 mjeseca. Tiskovina je plod jednogodišnje selekcije weba i drugih pristiglih materijala, katalog izložbi i memorabilija.

Komikaze promoviraju autore a ne brojeve svojih publikacija. A dobar crtež je dobar crtež, bilo fotokopiran, pikseliziran ili tiskan na svili. Autor i Crtež imaju prioritet nad medijem i  izdanjem. U Komikazama je hijerarhija jasna a računica banalno jednostavna. Razvoj tehnologije i društvenih mreža vratio je autora u prvi plan a sve ostalo pretvorilo u tehnološki višak. Ovo je digitalno doba a Gutenbergovo je iza nas. Preskupe tiskare, prevelike knjižarske marže, preskup benzin, preveliki mišići ; samo se neke od prepreka na putu do publike.
Svi navedeni problemi nestaju na internetu. Besplatni stripovi putuju besplatno u svim pravcima, uvijek i svima dostupni i interaktivni, navlačeći nove autore/ice sa svih strana pa se mreža zanimljivih ljudi kontinuirano širi i jača.
Papir je fetiš, plod prošlosti, hommage svim papirima koje smo prepipali od djetinjstva do danas. Miriše dobro kad je svjež ali i skuplja prašinu po policama. Da se mogu kladiti na budućnost, sve pare bi uložila na digitalije, virtualnu lakoću i fluid. Samo izdavačka pohlepa koči napredak i svijetlu stripovsku budućnost. Broj autora koji rade stripove isključivo digitalno raste. Strip-festivali i izložbe su se transformirali u mjesto susreta i razmjene iskustava daleko više nego pipanje/njuškanje  originala. Tradicionalni medij knjige se oslobađa i traži nove oblike izlaganja. Strip osvaja prostor iz ukoričenih svezaka na net, videoprojekcije, ulične zidove …

8.) Kako balansiraš artističku i eksperimentalnu estetiku Komikaza s njihovim društvenim angažmanom? Artivizam à la Armanini?

Artivizam je zanimljiva nova kovanica jer nadilazi tautologiju sintagme “arta i aktivizma” budući  da nema arta koji nije društveno angažiran a i neangažman je također forma akcije. Mnogi doduše ne djeluju po tom principu, smatrajući art kao polje estetike koje je odijeljeno od “vanjskog svijeta”, oaza  subjektivnosti, privatnosti i intimnosti ali uglavnom završavaju u larpurlartizmu.
 U kontekstu suvremenog rječnika tvoje pitanje je retoričko.

9.) S kim sve danas surađuješ i koga sve objavljujete, možeš li posebno ispostaviti neka imena?

U kontekstu skupne akcije za organizaciju (nenaoružanog) otpora protiv progresivne globalizacije ukusa i porastu institucionalizirane umjetničke produkcije, program udruge Komikaze predstavlja slobodno i altruistično djelovanje umjetnika iz različitih područja, koje povezuje neovisan i beskompromisan stav, nazvan alternativnim u odnosu na postojeću umjetničku praksu koja dominira.
Vrijeme piše povijest, ‘ko preživi pričat će a kako raste mreža Komikaze možete pratiti i lajkati na www.komikaze.hr   i  www.facebook.com/komikaze.hr

10.) Ivana i Komikaze kroz 10 godina?

U 12 godina Komikaze mreža ima preko 200 objavljenih autora/ica, 4000 objavljene »table« iz 50-tak zemalja. Za 10 godina? Mreža će imati 500 autora/ica, 5 000 novih tabli iz 100 različitih zemalja…Izaći će tiskani broj 22. Svi ste koji crtate, niste nikad ili ste baš upravo prvi put nešto nacrtali pozvani ste da pošaljete radove na adresu komikaze5001@gmail.com.
A ja ću nadam se više crtati. Al vidimo se i prije zar ne?