- KORALJKA JURČEC KOS: O ILUSTRACIJI, POVODOM BIENNALA U KLOVIĆEVIM DVORIMA
” Do 1967. g. i utemeljenja nagrade „Grigor Vitez“, hrvatski autori nisu se uopće deklarirali kao ilustratori. U novije vrijeme Ivana Armanini je kroz fanzin „Komikaze“ od 2002. i sudjelovanjem na Prvom hrvatskom bijenalu ilustracije potaknula na određen način stručnu razmjenu mišljenja u povezivanju ilustracije, stripa i web dizajna.”
Treći hrvatski biennale ilustracije
U prigodi održavanja Trećega hrvatskog bijenala ilustracije željela bih tekstom koji sadržava i osvrt na prethodne dvije manifestacije, pridonijeti budućim likovnim priredbama posvećenim ilustraciji, karikaturi i stripu u Galeriji Klovićevi dvori, pa i drugdje, koje, nadam se, neće izostati. Dvije dosad održane manifestacije – 2006. i 2008. godine – kao i treća, ovogodišnja (2010.), svaka s novim konceptom i novim članovima prosudbene komisije, pa time i novim zaključcima, rezultirale su, putem prilagodbe specifičnim zahtjevima svake manifestacije zasebno, i novim umjetničkim „trendovima“ proizašlim iz rada ilustratora. U konačnici, iako prešutno, „dogodilo“ se i određeno nakladničko te medijsko prepoznavanje najkvalitetnijih mladih autora koji danas u svojim životopisima obvezno navode skupno sudjelovanje na „Prvomu hrvatskom bijenalu ilustracije“, uz trajno uspostavljene međunarodne kontakte. Upravo ti kontakti istaknuli su zanimljive teme, kustoska iskustva i potaknuli vrijedne rasprave s određenim nakladnicima i međunarodnim savjetima[1], na priređenim okruglim stolovima o ilustraciji kao samostalnoj likovnoj disciplini i pratećim likovnim radionicama[2], a sve to u pet godina postojanja manifestacije. „Prvi hrvatski biennale ilustracije“ predstavio je, od 6. lipnja do 30. srpnja 2006., u izložbenim dvoranama Galerije Klovićevi dvori hrvatsku suvremenu ilustraciju u međunarodnom kontekstu – prvi put uopće u Hrvatskoj. Prve godine održavanja bio je posvećen djeci i mladima, u skladu s temom „Muzeji i mladi posjetitelji“ koju je Međunarodni savjet za muzeje ICOM predložio svjetskoj mreži muzeja, a to sam tada procijenila poticajnom preporukom. Za prvu izložbu hrvatski su umjetnici ilustratori odabrani javnim natječajem. Prosudbena komisija za izbor radova i dodjelu nagrada radila je u sastavu: Ivica Antolčić, Frano Dulibić, Darko Glavan, Ariana Kralj i Tonko Maroević. Pregledu radova pribivale su i Ranka Javor, izbornica hrvatskih ilustratora za Bijenale u Bratislavi održan 2005., te Koraljka Jurčec Kos, inicijatorica zagrebačke izložbe.[3] Na natječaj se prijavilo 69 autora. Prosudbena komisija odabrala je radove njih četrdesetpetero. Prva nagrada bila je dodijeljena Svjetlanu Junakoviću zbog posebnosti njegova likovnog izraza u kojemu su duhovito i upečatljivo spojene umjetničke interpretacije personifciranih zooloških „rječnika“, prihvatljive mladima različite dobi, s remek-djelima iz povijesti europskog slikarstva. Druge su nagrade dobili Zdenko Bašić, koji je tehnikom računalne grafike oblikovao nadrealni svijet bogat maštovitim fotografskim detaljima, i Tomislav Tomić koji je crtanjem hiper-realističnih detalja tušem postigao osobitu uvjerljivost. Posebno priznanje za inovativnu ilustraciju doprinosom autorskoj slikovnici, kreativnoj cjelini riječi, slike, teksta i dosjetke, tumačenja i značenja, dobio je Zvonimir Balog. Jednoglasna odluka o dodjeli nagrada spomenutim umjetnicima naglasila je stav prosudbene komisije o potrebi valorizacije najvrednijih umjetničkih postignuća na polju dječje ilustracije. Sporadična likovna kritika tu je prvu manifestaciju pohvalila, naglašavajući naše „zalaganje“ za tradicijski pristup likovnoj disciplini ilustriranja. Moram priznati da i danas u čitljivosti ili figuraciji onda izabranih radova, rjeđe mislim o likovnoj tradiciji, a češće promjenama vezanim za poimanje vizualne kulture ili dizajna, počevši od šezdesetih godina dvadesetog stoljeća do danas.[4] Dvije su umjetnice iz Irana (Neda Azimi i Mahkame Shabani) pokazale, radom sa zagrebačkim polaznicima likovnih radionica 2008., u sklopu Drugoga bijenala, složenost umjetničkog djelovanja žena u Teheranu, što se tek nedavno medijski nešto više pratilo[5]. Na drugoj izložbi već je bilo predstavljeno deset država, ukupno 138 umjetnika, a 46 među njima bilo je iz Hrvatske. Naše se autore ponovno izabralo putem natječajnih prijava – ukupno ih se prijavilo 86. Pregledano je 828 radova od kojih je žiri izabrao spomenutih 46, s radovima na četiri zadane teme: dječja, knjižna, novinska i reklamna ilustracija. Cilj proširenja koncepcije na druge teme bio je prvenstveno vratiti dostojanstvo i obnoviti kritičku recepciju novinske i knjižne ilustracije, uz dječju, koja se ponovo pokazala dominantnom. Inozemne autore selektirali su moji suradnici povjesničari umjetnosti i umjetnici iz inozemstva. Primjerice, radove ruskih umjetnika izabrao je kustos Georgij Mahašvili iz Moskve uz jedan uvjet: izabrati iz sveg bogatstva raznolikosti tradicija, tehnika, stilistika svojstvenih ruskoj knjižnoj ilustraciji, deset suvremenih umjetnika koji u svojim djelima učinkovito odražavaju takve tendencije. Jednu od nagrada tada je dobila Marija Mihaljskaja za svoje ilustracije kazališnih plakata u računalno obrađenoj tehnici akvarela na papiru… Tanja Mastnak je analizirala suvremenu slovensku ilustraciju u kontekstu brojnih izazova i problema, kao što su bili nedostatak relevantne teorije koja bi ilustraciju s jedne strane promovirala, a s druge informirala te poticala autore i autorice; urednička politika izdavačkih zavoda pod pritiskom tržišnih zakonitosti; minimalan nakladnički prostor za eksperimentiranje i jaka tradicija »bidermajerskoga« građanskog poimanja ilustracije. Slovak Dušan Kállay dobitnik Velike nagrade Bijenala 2008. i danas uspješno predstavlja stariju generaciju slovačkih ilustratora kao nastavljač bratislavske škole ilustracija Albína Brunovskog. Tada je dobio glavnu nagradu za ilustraciju Shakespeareovih djela, odnosno knjižnu ilustraciju, s naglaskom na knjige za odrasle, a djela za izložbu odabrala je kustosica Barbara Brathová. Odabir je madžarskih izložaka za Drugi hrvatski bijenale ilustracije bio takav da je raznolikost izvirala ne samo iz različitih koncepcija, tehnika i stilova kojima se služe ilustratori već i iz tema koje su im bliske i njihovih pogleda na današnji položaj ilustracije, te njihova pristupa apstraktnim idejama – poput odnosa verbalnoga i vizualnog izraza. Stvaranjem tradicije dobrih slikovnica razvile su se u Austriji kvalitetne udruge i poticaji – svake godine dijele brojne nagrade za rad na knjigama za djecu i mladež, a uz to se te knjige tiskaju i u malim nakladama kao bibliofilski primjerci. Književnost uz ilustrirane knjige ima vrlo dugu i utjecajnu tradiciju u Iranu. Stari iranski slikari ostavili su rukopisne knjige ukrašene minucioznim dekoracijama punim reminiscencija na povijest. Originalne ilustracije za slične knjige vidjeli smo u Zagrebu kao važan dio svjetskoga obrazovnog i umjetničkog nasljeđa u izboru državnog Instituta za intelektualni razvoj djece i mladeži, Kanoona, osnovanog 1965. godine. Italiju je na Drugom bijenalu predstavio Leo Pizzol, direktor međunarodne izložbe ilustracije iz Sarmedea, znalac talijanske likovne scene i inicijator međunarodnih likovnih radionica. Izraelska selekcija nastala je spontanim kontaktima umjetnika koji se bave knjižnom ilustracijom. Nagrađeni autori iz Austrije, Slovačke i Rusije podcrtali su stav prosudbene komisije o ravnopravnom sudjelovanju za novčano skromne nagrade. To je bilo velika novost s obzirom na prvu manifestaciju. Naime, moju odluku o potrebi dodjele nagrada i inozemnim umjetnicima podržala je tadašnja prosudbena komisija: Frano Dulibić i Darko Glavan, za novinsku ilustraciju; Ranka Javor za dječju ilustraciju; Željko Ivanjek za knjižnu ilustraciju; Feđa Vukić za reklamnu ilustraciju,te Branka Hlevnjak i Tonko Maroević. S druge strane, podsjećanje na ulogu već spomenutih inozemnih suradnika kao selektora naglašava u ovome trenutku važnu novu činjenicu – bijenale ilustracije 2010. godine zbog ograničenih je financijskih sredstava nastojao isključivo putem medija i strukovnih udruga potaknuti svjetske i domaće ilustratore da se osobno jave na hrvatski natječaj, bez oslanjanja na selektivne procjene i uvodne tekstove poznatih kustosa. Stalno naglašavajući visoke kriterije druge bijenalne izložbe ilustracije u Klovićevim dvorima, u smislu nastavljanja međunarodne suradnje, kustoske i umjetničke, preko uspostavljanja visokih izložbenih, edukativnih i komunikacijskih kriterija, nesvjesno sam 2008. g. naslutila i glavne probleme u pripremi treće manifestacije. Naime, smanjena financijska sredstva za ovu izložbu dovela su, konačno, do potpunog ukidanja inozemnih selekcija. Bez mogućnosti angažiranja stranih kustosa morala sam se osloniti na volju i već spomenuto povjerenje autora da reagiraju na poziv razaslan im putem njihovih umjetničkih udruga, povjesničara umjetnosti s kojima surađujemo, samih umjetnika i web stranica manifestacije, uza svijest o izostanku velikih novčanih nagrada.[6] Druga novost dogodila se promjenom zadanoga formata – umjesto prvi put dozvoljenih 700 x 500 mm, kao garancije umjetničke „slobode“ u većemu formatu od tiskarskog, dimenzije novih radova ograničene su na 290 x 220 mm, uza sitna odstupanja. Ta promjena osobito je „pogodila“ priznate hrvatske autore starije generacije koji su na „domaćemu“ terenu otvoreno zagovarali izuzeće od strogih pravila. Međutim, financijski uvjetovana promjena pokazala se poticajnom, ne utječući nužno na broj prijavljenih računalno obrađenih ilustracija (odnosno povelik broj „Adobe Illustrator“ radova i sličnih), kao što su predviđali neki moji suradnici. Na natječaj je pristigao zavidan broj vrijednih crteža i grafika u različitim tehnikama – olovke, tuša, litografije[7], akvarela i drugih, nikako ne naštetivši umjetničkoj kvaliteti djela uvjetovanih malim formatima, uz to usko vezanim za literarni tekst.[8] Na natječaj su pristigli radovi 206 ilustratora iz ovih zemalja: Hrvatske, Slovenije, Izraela, Velike Britanije, Austrije, Italije, Slovačke, Madžarske, Bosne i Hercegovine, Francuske, Srbije, Rusije, Bugarske, Irana, Litve i Turske. Bili su ponovno grupirani u četiri skupine: dječja, knjižna, novinska i reklamna ilustracija, uz velik doprinos profesora zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti Svjetlana Junakovića i Umjetničke akademije iz Splita Tomislava Lerotića koji su potaknuli najbolje među svojim studentima da se prijave na naš natječaj. Prosudbena komisija u sastavu Frano Dulibić, Ranka Javor, Vesna Kusin, Petar Prelog i Iva Sudec razmotrila je sve pristigle radove te odabrala radove ukupno 95 ilustratora. Do sada nabrojene novosti u pripremi izložbe 2010. godine nisu bile jedine, kao što nisu ni neiscrpne. Nagradni fond predviđen za autore je u tolikoj mjeri skroman da, osim dobitnika Velike nagrade, kojemu se organizira izložba sljedeće godine (također ovisna o financijskim sredstvima koja dobivamo od Ministarstva kulture RH i Ureda za kulturu Grada Zagreba), znači rizik gašenja jedva uspostavljenoga bijenalnog izložbenog predstavljanja ilustracije u Zagrebu i Hrvatskoj. Iskustva susjednih država pokazala su opstanak sličnih manifestacija tijekom tridesetak ili više godina, katkada smanjenog opsega tiskovina i nagradnoga fonda, ali u usporedbi s mladom manifestacijom zagrebačkoga i hrvatskog bijenala, uz neizostavnu financijsku potporu namijenjenu kvalitetnim likovnim programima. Moja zabrinutost kao autorice projekta, time je možda opravdanija. S druge strane, podrška putem poticajne svjetske recepcije našeg bijenala za koju bih željela posebno zahvaliti entuzijastima poput Barbare Brathove, Gyöngyvér Horváth, Olge Ionaitis, Virág Jenóa, Luise Kloos, Leile Hayeri Yazdi, Farideh Khalatbaree, Nine Pirnat Spahić, Julije Panipartove, Claudie Sonnego, Maše Štrbac, Marine Tenžere i još mnogih drugih, bez obzira na njihovo osobno iskustvo u promociji ilustracije kao likovne discipline, znači stalnu nenadomjestivu vrijednost u mreži kontakata znalaca i ljubitelja ilustracije. Hommage Mladenu Veži (Brist, 7. veljače 1916. – Zagreb, 18. veljače 2010.) naš je maleni doprinos poznavanju djela velikoga slikara i ilustratora kako bismo, ne čekajući obljetnice, uvrstili u naš bijenale i likovno-povijesnu osnovu koju su za knjižnu ilustraciju stvorili majstori poput njega.
Koraljka Jurčec Kos
[1] Osobito mislim na IBBY, odnosno na Međunarodno vijeće za dječju knjigu. [2] Na prvom okruglom stolu o ilustraciji aktivno je sudjelovao tek jedan jedini predstavnik hrvatskih nakladnika, Kašmir Huseinović. [3] U radu organizacijskog odbora izložbe sudjelovala je još Nataša Maletić iz „Golden marketniga-Tehničke knjige“, te kao suradnica na projektu likovna kritičarka Barbara Vujanović. [4] Do 1967. g. i utemeljenja nagrade „Grigor Vitez“, hrvatski autori nisu se uopće deklarirali kao ilustratori. U novije vrijeme Ivana Armanini je kroz fanzin „Komikaze“ od 2002. i sudjelovanjem na Prvom hrvatskom bijenalu ilustracije potaknula na određen način stručnu razmjenu mišljenja u povezivanju ilustracije, stripa i web dizajna. [5] Kiš, Patricia. Revolucija iranskih umjetnica. „Jutarnji list“, Zagreb, 26. 4. 2010., http://www.jutarnji.hr/bijenale-zena-u-ferrari–revolucija-iranskih-umjetnica/740359/ [6] www.wowm.org/biennale_ilustracije [7] Koja se posljednjih godina smatra gotovo napuštenom grafičkom tehnikom. [8] Podsjetilo me to među ostalim na izložbu: „1. međunarodna izložba ‘Ex librisa’“, Rijeka, studeni-prosinac 1997. Vidi katalog: „1. međunarodna izložba ‘Ex libris’. 500 godina od rođenja Julija Klovića“, HDLU Rijeka i Sveučilišna knjižnica Rijeka, Graftrade, Rijeka, 1997.